Broj takvih predmeta se sigurno mjeri desetinama, a možda je i viši, rekao je tužilac za visokotehnološki kriminal Branko Stamenković. Istakao je da ne može da govori o konačnim brojkama, jer je postupanje još u toku.
Takođe, napomenuo je da povodom toga djeluju i druga tužilaštva. Govoreći o prijedlozima za spuštanje praga krivičnopravne odgovornosti sa 14 na 12 godina, napominje da je sada momenat da se o tome razgovara.
Tužilac Branko Stamenković je u emisiji “Direktno” sa Minjom Miletić rekao da kompletno društvo mora da bude svjesno da postoji određeni problem i da svi zajedno treba da rade na rješavanju. Upitan kako stati na put onima koji misle da u virtuelnom svijetu mogu da rade isto što i u stvarnom, rekao je da je potreban multidisciplinarni pristup i da odgovor ne leži samo u krivičnoprocesnom okviru, već da je potrebno da se angažuju i drugi organi i institucije.
– Javno tužilaštvo praktično dolazi na kraju. Mi nismo ti koji apsolutno mogu da riješe svaku nepovoljnu situaciju, Naprotiv. Mi smo represivni organ. Postoji određeni momenat gdje mi možemo biti preventivni, ali ipak, prije nas, zaista je potreban zajednički napor – naveo je Stamenković.
Kazna za maloljetna lica regulisana posebnim zakonom
Napominje da praksa tužilaštva ne poznaje razliku između prijetnji u realnom životu i onoga što se dešava na internetu.
– Sa tom praksom je prvo počelo Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal, ali nakon toga, i druga javna tužilaštva su nastavila, a sudska praksa je to i priznala. Zašto ovo napominjem? Postoje krivična djela koja su zavisna od interneta i ona koja se odnose na internet. Mogu biti krivična djela u realnom svijetu, ali da su u nekom dijelu izvršena putem interneta ili računarskih tehnologija. Zato je zahvat javnog tužilaštva širok i u ovim predmetima nije postupalo samo tužilaštvo kojim rukovodim, nego i sva tužilaštva u zemlji – istakao je i ponovio da u toj oblasti postupa cijeli sistem.
Govoreći o kaznama za maloljetne osobe, Stamenković je rekao da je njihova krivičnopravna odgovornost regulisana posebnim zakonom koji predviđa mjere kaznene prirode.
– Kada govorimo konkretno o krivičnim sankcijama, one mogu biti izrečene u vidu kaznenih mjera i kazne maloljetničkog zatvora. Kazna maloljetničkog zatvora se može izreći samo grupi starijih maloljetnih osoba i za krivična djela za koja je zaprijećena kazna zatvora koja je veća od pet godina – rekao je.
Komentarisao je i inicijativu za spuštanje praga krivičnopravne odgovornosti sa 14 na 12 godina napominjući da u zemljama Evrope i svijeta zaista postoje različiti pragovi.
– Momenat je da o tome ozbiljno razgovaramo. Sama praksa će moći da dovede to toga da vidimo da li je to spuštanje granice bilo uspješno ili ne – poručio je tužilac.
Kada je riječ o postupanju prilikom krivičnih djela koja uključuju društvene mreže, napomenuo je da policija i tužilaštvo nemaju pod redovnim nadzorom ono što se dešava u tom domenu.
– Policija preduzima određene mjere, prisutna je u javnom prostoru, pozornici su na ulicama. Tako policijski službenici postupaju i na internetu – osmatraju, ako mogu to tako da nazovem, ono što se dešava. Kada imamo saznanje da je izvršeno neko djelo, u tom momentu dolazi do fokusiranja na određene profile i grupe. Ako vidimo da ima ispunjenih uslova da postupamo, mi ćemo to odmah učiniti – istakao je Stamenković.
“Društvene mreže su kompleksnije nego što su to bila neka druga okruženja”
Govoreći o uticaju društvenih mreža, profesor sociologije Vladimir Vuletić je naveo da se na njima poruke ne generišu same, već da ih ostavljaju neki ljudi.
– Važno je da naglasimo da društvene mreže i sadržaj koji se tamo nalazi može na izvjestan način da podstakne neke druge ljude da čine neke stvari. Ukoliko postoji neka vrsta zavisnosti, kao i kad je riječ o nekoj drugoj zavisnosti, nema sumnje da i to može da utiče na određenu vrstu mentalnih tegoba – rekao je Vuletić.
Kako je napomenuo, svi bi u situaciji u kojoj se nalazimo željeli da prepoznaju uzrok koji je moguće eliminisati i da na taj način olakšaju sebi i smanje strah.
– Ali moramo biti svjesni da su sve to činioci koji mogu da pospješe nešto. Ipak su u drugom planu, iako su to jedini činioci na koje možete da djelujete odmah i da smanjite vjerovatnoću. Ono što je problem je da su društvene mreže i internet okruženje i mi moramo da naučimo i sebe i djecu da se u tom okruženju snalaze i prepoznaju šta je dobro, a šta loše. Uvijek je ono što se dešava u okruženju refleksija, nekada se govorilo o lošem uticaju televizije, lošeg društva itd. Ali ono što je bitno, i naglašavam da je to najvažnije, to je kako će pojedinac da reaguje na ono što se dešava u okruženju i da prepozna šta je prihvatljivo, a šta ne – rekao je Vuletić i dodao da su društvene mreže kompleksnije nego što su to bila neka druga okruženja.
“Ključ leži u nekim pozitivnim mjerama”
Bojan Elek iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku dodaje da, dok smo pod utiskom tragedije, mnogo brzi da predlažemo neke oštrije kazne i mjere koje su represivne, dok možda ključ leži u nekim pozitivnim mjerama.
– Da se mladi obuče i da im se obezbjede alati kako da se u tom svijetu snalaze. Već smo čuli neke prijedloge da se neke društvene mreže zabrane. Društvene mreže su jedan kanal komunikacije. To vam je kao da zabranite štampani materijal ili knjige. Nije problem sam kanal komunikacije, već sadržaj na njemu i bitno je da se mladi obuče kako da ga koriste. To neki ljudi koriste kao ventil. Kompjuterske igrice su često targetirane kao neki od faktora koji utiče na nasilje, kao i muzika nekih ranijih godina, a istraživanja pokazuju da je to više neki bijeg od nasilne okoline i da mladi tu nalaze neku utjehu i bjekstvo u tim igricama. Teško je upirati prstom, jer je uzrok svuda pomalo, jako je kompleksan problem – naveo je Elek.
Upitan da li je problem u sistemu vrijednosti ili u zakonodavstvu, Elek je rekao da je zakonodavstva i sada prilično restriktivno, ali da se npr. strogi propisi ne odnose na ilegalno oružje koga ima u ogromnim količinama.
– Legalno oružje nije problem koliko je ilegalno i postoji opasnost da ukoliko previše restriktivne propise donesete, oni koji žele da imaju oružje, da ga kupe na crnom tržištu – rekao je.
Vuletić kaže da se mora praviti razlika između nužnih i dovoljnih mjera. Kako navodi, nema sumnje da su mjere o kojima se sad govori u izvjesnom smislu nužne, piše Blic.
– To jesu mjere koje su usmjerene na nekakvu prevenciju. Ali kad kažem prevenciju, mislim da će one samo otežati da se nešto dogodi. Ne mogu nikako da to isključe, ali su usmjerene, što je važno, na umirenje javnosti i stvaranje osjećaja sigurnosti – naveo je Vuletić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu