Ovaj vozač autobusa, kada god osjeti tjeskobu ili sretne zemljaka opterećenog nostalgijom, zapjeva.
– Pjesma je lijek za sve ljude i za svaku boljku, posebno onu u duši, koja je i najteža. Kada sam davnih godina otišao u Austriju, prvo sam sebe liječio pjesmom jer drugog lijeka nisam imao, zahvalan majci prirodi koja mi je podarila glas za pjesmu i optimističan duh, spremnost da svakome i svagda pomognem – ispričao je Šaban u Gradiški, zadovoljan novom pjesmom „Sirotinja“ za koju je tekst napisao Ostoja Stojčić iz Broda, muziku Sveto Tulić iz Dervente, aranžmane Enes Velić Kriger iz Cazina.
U orkestru koji je odsvirao ovu pjesmu su Dragan Todorović Buca (gitara, buzuki), Miša Tričković (bas gitara) Enes Velić (harmonika) Enes Velić Kriger (klavijature), prateći vokali su Enes Velić i Aleksandar Aca Radovanović. Približno 30 godina je u Velsu, gdje vozi gradski autobus, a, kako kaže, najviše voli zapjevati upravo tokom vožnje.
– Sasvim slučajno postao sam vozač autobusa. Bio sam kuhar, a onda sam položio državni ispit za vozača. Da bih mogao dobiti diplomu, morao sam položiti kategorije za kamion, pa sam se odlučio da polažem i za autobus. I nisam se pokajao – govori Šaban.
Vels, grad sa oko 70.000 stanovnika, pun je ljudi iz bivše Jugoslavije, ponajviše iz BiH. Svi znaju Šabana, ne samo kao prijatnog i veoma odgovornog vozača autobusa nego i kao vrsnog pjevača. Šaban kaže da svakodnevno pjevuši za volanom.
– Sjedio je jedan Banjalučanin na sjedištu odmah iza mene. Ja pjevušim i vozim, a on me pita jesu li to tako lijepe pjesme na radiju. Odgovorim mu da je radio ugašen, a da pjevam ja. Bio je oduševljen – prisjeća se Šaban.
U porodici s devetero braće i sestara, Šaban je odrastao u izobilju iskrene ljubavi. Od rane mladosti gaji ljubav prema dobroj pjesmi, a sevdalinka mu, kako kaže, teče kroz vene. Po brojnosti porodice, smatram se Titovim kumčetom, jer tako je bilo u bivšoj državi, gdje god je bilo devetoro djece, automatski smo se smatrali Titovim kumovima, jedino što je u Cazinskoj Krajini bilo mnogo takvih primjera pa Titgovi emisari nisu stigli do svih nas, da nas uvedu i te kumovske knjige.
Rođen je u Gornjoj Koprivni kod Cazina, a u tom lijepom krajiškom mjestu već nekoliko puta ugostio je prijatelje Austrijance.
– Ni jednog časa ne skrivam niti zaboravljam ko sam i odakle, u kakvim uslovima sam rođen i odrastao. Taj davnašnji život u starim kućama, za mene je draga uspomena. Zato sam i spot za pjesmu “Sirotinja” snimio u jednoj o tih kuća koje još postoje u mome rodnom kraju. To je u meni pobudilo dodatnu emociju – kazao nam je Šaban Hairlahović, amabasador pjesme i dobro te za sve ljude.
– Volim sve naše krajeve i naše ljude. U Austriji među nama nema razlike jer imamo iste problem, iste sudbine, patnje, veselimo se istim događajima i žalimo na isti način. Moj odgovor na sve tužne priče, na nerazumijevanje, na odstustvo tolerancije, na mržnju koja se širi bez razloga i smisla, je pjesma. A odavno je poznata naša narodna poslovica da, svako ko pjeva, zlo ne misli – ispričao nam je Šaban Hairlahović, dobričina i veseljak iz Krajine. Za njega je, kaže, u ove dane praznika, najvažnije, odmoriti, pojesti, popiti i zapjevati.
Ponosan na porodicu
Odgovoran sam prema sebi, prema poslu i ljudima, ali i prema svojoj porodici., priča Šaban. Veoma sam ponosan na suprugu Zumretu i kćerke Jasminu i Irmu. Jasmina je stomatolog, živi i radi u Njemačkoj, a Irma je magistrirala farmaciju.
Šabanove pjesme
Među najpopularnijim pjesmama Šabana Hairlahovića, osim najnovije pod nazivom “Sirotinja” su „Ako me ne želiš“, „Lagale me oči zelene“, „Moja tugo“, „Nema lijeka doktore“, „Nije ljubav za sirotinju“, „Ti sa drugim, ja sa tugom“…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu