Jer, ostalo ja zabilježeno da je Vasko de Gama prije 525 godina u drevnoj luci tako “prijateljski” dočekan, da je odmah digao jedra i odmaglio. Ali, kasnije se vratio, sa vojskom i topovima, i pokorio Mombasu.
Ovo je samo jedan detalj iz živopisne hiljadugodišnje istorije Mombase. Najveća luka u istočnoj Africi vijekovima je bila grad – država, a jedno vrijeme i sultanat, pod uticajem arapskih, indijskih i persijskih trgovaca i moreplovaca.
Onda su došli Portuglaci, pa Britanci. Došli, pa otišli.
Danas je Mombasa drugi po veličini grad u Keniji, sa više od milion stanovnika različitih rasa, nacija i religija. I raj za turiste.
Uživanje u plažama na Indijskom okeanu, ronjenje do koralnih grebena, jahanje na kamilama uz obalu, obilazak znamenitosti, safari, pa restorani sa specijalitetima kenijske, indijske i arapske kuhinje, mirisnim čajevima i odličnom kenijskom kafom… Teško je pobrojati sva čudesa, koja nude ljubazni domaćini.
Da li poučeni nezgodnim iskustvom sa “prvim turistom iz Evrope”, ili zbog tradicionalnog istočnjačkog gostoprimstva, tek mještani Mombase širokim osmijehom dočekuju svakog putnika.
Na svakom koraku ćete čuti i „velakam“ i „karibu“, i „helou“ i „džambo“ i naravno čuveno „hakuna matata“, što na svahili jeziku znači, otprilike, „opusti se i uživaj“.
Mnogi će vam dobrodošlicu poželjeti i na francuskom, španskom, njemačkom… i ponuditi plaćanje karticom, dolarima, evrima. Sve može!
– Znate li šta je ovo? Uzmite, probajte, nećete zažaliti, to vam je veri gud, delišes, not ekspeziv – navaljuje baba Nasir, stari trgovac na uzavreloj pijaci, zasićenoj bojama i mirisima.
Egzotično voće, povrće i začini, pa ručno izrađena obuća, šareni nakit i još šarenije tkanine od „najboljeg kenijskog pamuka“ omađijali bi i najiskusnije svjetske putnike.
Prosto se čovjek obraduje kad na tezgi vidi krompir i paradajz. I kad se dosjeti spasonosne fraze: „Sori, aj dont hev mani!“ Dobro, bakšiš vodiču se ne može izbjeći. To je stvar bontona.
U Starom gradu atmosfera je mnogo mirnija. Glavne atrakcije u ovom dijelu Mombase su ogromni ibrik sa šoljicama za kafu i čuvena Tvrđava „Isus“.
Ibrik je poziv na kafu i na „hakuna matata“, a tvrđavu su u 16. vijeku sagradili Portugalci, oni s početka naše priče, kako bi sa uzvišenja držali na nišanu grad i ulaz u staru luku.
U zidinama nekadašnjeg vojnog utvrđenja smješten je muzej sa bogatom postavkom, koja svjedoči o životu području Mombase, od praistorije do turbulentnog 20. vijeka.
Tlocrt Tvrđave „Isus“, koja je na UNESCO popisu svjetske baštine, ima oblik ljudskog tijela. Valjda Isusovog.
Iza oronulih fasada u glavnoj ulici Starog grada kriju se medrese, male šarmantne prodavnice ručno rađenih suvenira i idilični restorani s pogledom na more. Tu je i najstariji hotel u Keniji, hotel “Afrika”, otvoren 1900. godine.
– Taj hotel odavno ne radi, sada je spomenik pod zaštitom države. Jedno vrijeme je bio muzej, ali je zatvoren, zbog bezbjednosti – objašnjava vodič Ričard.
Nakon “Afrike” u Mombasi je otvoreno na stotine hotela, a turistima su najprivlačniji oni daleko od gradske vreve, na plažama uz okean.
Mombasa se nalazi na ostrvu, koje je danas mostom povezano sa kopnom. Upravo takav položaj učinio je da, još u davna vremena, postane prirodna luka i magnet za moreplovce iz Azije, Afrike i sa Bliskog istoka, a kasnije i iz Evrope.
U 20. vijeku na bajkovitu obalu Indijskog okeana počeli su pristizati i turisti. Razvoju turizma na ruku je išla i klima: pošto se Mombasa nalazi u blizini ekvatora, turistička sezona traje skoro cijele godine.
U luksuznim rizortima, gdje se cijene računaju u stotinama evra za noć, goste će, na plažama po kojima skakuću majmuni, dočekati rashlađeni kokteli, koji se, kao i druga pića, služe od prijepodneva do kasno uveče.
Već drugog dana boravka šankeri i konobari će nepogrešivo znati, koje je vaše omiljeno jelo, kakvu kafu i koje vino pijete i koje kolačiće želite u vrijeme kad se „služi čaj“. Čak, naravno, počinje tačko u pet popodne. Naslijeđe britanskog kolonijalnog doba.
Dok lješkare ispod palmi, goste će ponuditi i mlijekom iz netom opalog kokosovog oraha. Pije se na slamku, direktno iz oraha.
Osoblje će se pobrinuti i za ležaljke, suncobrane, čak i za peškire za plažu. Svakog časa će vas nutkati da nešto pojedete ili popijete, jer zaboga, na odmoru ste, uživajte!
Izvrsna hrana se na ovakvim mjestima podrazumijeva. Nije rijetkost da osoblje svu „skalameriju“ iz restorana prenese na plažu, kako bi gostima priredili nezaboravnu večeru pod vedrim nebom, uz muziku uživo i akrobate zabavljače.
Energična konobarica Elis, jedna je od onih kojima nije teško da satima „igra“ oko gostiju.
– Zašto bi mi bilo teško, gosti su divni. Nego, je li vrijeme za vaše omiljeno vino? Kad ste na odmoru, uvijek je vrijeme za vino. Iz Evrope ste, da niste, možda iz Njemačke ili Austrije – zapitkuje simpatična Elis.
U rizortu, u kojem je u posljednjih nekoliko sezona sve više gostiju iz ovih zemalja, svi konobari su naučili njemački – onoliko, koliko im je potrebno za posao. Da bi se gosti osećali prijatnije.
Elis radi za platu od 20.000 kenijskih šilinga ili 150 evra. Sretna je kad joj ponude i najskromniji bakšiš. Nasmijana je uvijek.
Ima troje djece. Samohrana je majka, kao i većina zaposlenih žena u Mombasi i cijeloj Keniji. Brak ovdje nije dio obaveznog paketa u životu odrasle žene. Neudate majke niko ne gleda poprijeko.
– Pokušala sam da živim sa suprugom, ali komplikovano je to – veli Elis.
Žene menadžerke i preduzetnice ovde nisu rijetkost. Čak i među gošćama nimalo jeftinih rizorta ima dosta uspješnih nezavisnih Kenijki, koje same sebe časte ljetovanjem ili ženskim tim bildinog na obali okeana.
Da rodni stereotipi u Keniji nisu na cijeni, svjedoči i činjenica da u hotelima u Mombasi nema sobarica. Sobe čiste i uređuju muškarci sobari. I odlično rade svoj posao.
Većina stanovnika Mombase su muslimani, ali ima i dosta hrišćana: katolika, protestanata, čak i pravoslavaca. I to im nije problem.
Potvrdio nam je to i mladić po imenu Ken. On nije zaposlenik hotela, nego slobodni strijelac. Od ranog jutra na plaži vreba turiste da ih povede na „morski safari“.
Kad se okean, zbog plime, povuče stotinama metara od plaže, u bijelom pijesku ostaju morske zvijezde, rakovi, ježevi, morski krastavci.
Svu tu menažeriju Ken vješto iščačka iz pijeska, pa ponosno pokazuje svojim „klijentima“. Kaže da to za njega nije biznis, i da sve to radi iz ljubavi. Ali, kad „safari“ završi, ispostaviće nimalo naivan „račun“. Onda, naravno, slijedi cjenkanje, ciframa ispisanim u pijesku.
Na ekspediciji obalom okeana Kena prati njegov drugar Maradona. Nije Dijego Amando, nema veze s fudbalom, ali je eto – Maradona!
– Maradona je musliman, ja sam hrišćanin i najbolji smo prijatelji. Ne znam što bi to bio problem – kaže Ken.
Jasno je otkud Maradoni ime, ali Ken? Da li su ga nazvali po Barbinikom mužu?
– Ne, zaboga, madam! Ken je od Kenija. Mi volimo svoju zemlju – kaže mladić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu