Pomenuti Nijemac čija je priča postala medijski hit, radio je, po nalogu svog poslodavca, od kuće. Shodno tome, kako navodi sud, povrijeđen je na putu ka svom radnom mestu, a to je po zakonu povreda na radu.
Kada su u Savezu samostalnih sindikata BiH pročitali ovu vijest, svi su se, kažu, “od srca nasmijali”, ali to je bio gorki smijeh.
Presuda njemačkog suda je, tvrde sindikalci, osnovana. I tako bi, formalno gledano, u sličnom slučaju trebalo da presuđuju i sudovi u BiH. Ali, stvarnost je sasvim drugačija.
– Kod nas, čak i kad doživi nesreću u fabričkoj hali ili na gradilištu, radnik često pod pritiskom poslodavca to ne prijavi. Jednostavno, priprijete mu otkazom i ponude neku minimalnu naknadu, ako kod ljekara kaže da se povrijedio van posla. I tako se sve zataška – kaže Lejla Čaušević Sućeska iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
Dodaje da je posebno pitanje kakve pakete osiguranja poslodavci u BiH uplaćuju radnicima: da li su u pitanju najjeftinije varijante, ili one koje zaista pokrivaju sve rizike određene profesije ili radnog mjesta.
– Iluzorno je očekivati da bi, u ovakvoj situaicji, radnik u BiH, koji radi od kuće, pa se povrijedi, mogao dokazati da je u pitanju nesreća na poslu – kaže Lejla Čaušević Sućeska.
Goran Stanković, generalni sekretar Saveza sindikata RS, nije saglasan sa ovakvom ocjenom. On tvrdi da bi, bar u Republici Srpskoj, radnik koji bi se našao u situaciji u kojoj se našao radnik u Njemačkoj, mogao ostvarti svoja prava, ukoliko bi bio dovoljno uporan i istrajan.
– Vjerujem da bi poslodavac na sve načine pokušao da izbjegne odgovornost, ali i da bi radnik na sudu ostvario svoja prava. Problem je, međutim, što radnici ne poznaju svoja prava, niti način njihovog ostvarivanja. Recimo, malo ko, ko radi od kuće, ima rješenje, odluku ili bilo koji drugi akt o tome: sve se svodi na usmeni dogovor sa poslodavcem – kaže Stanković.
Kada je u pitanju rad od kuće, eventualne povrede nisu jedini problem. Sindikalci upozoravaju da su mnogi poslodavci u BiH, pod krinkom zaštite od korone, rad od kuće iskoristili za smanjenje troškova poslovanja, ali i kao novu platformu za eksploataciju radnika.
Firme otkazuju zakup poslovnih prostora i kancelarija, pogotovo zimi, kada te prostore valja grijati, pa poslovanje sele u stanove svojih zaposlenika. Radnici u takvoj situaciji često nemaju definisano radno vrijeme, izloženi su dodatnim troškovima, a privatni život im je ozbiljno narušen.
U većini zemalja EU su, kada je u pitanju rad od kuće, jasno utvrđena pravila. Tako u Portugalu odnedavno poslodavcima prijete ozbiljne kazne, samo ako zaposlene koji rade u svom stanu pozovu telefonom poslije radnog vremena ili u slobodne dane.
Uz to, portugalski poslodavci su dužni da zaposlenima, koji rade od kuće, plate dio računa za struju i internet, a slični su propisi i u mnogim drugim zemljama EU.
U BiH je situacija je sasvim druačija. Zakonima o radu RS i F BiH “rad izvan prostorija poslodavca” regulisan je samo jednim članom, bez jasnih formulacija.
– Taj član se odnosi na specifična zanimanja, poput recimo, trgovačkih putnika. Oni potpisuje ugovore o radu kojima je regulisano da će raditi van prostorija poslodavca. Sada imamo sasvim drugačiju situaciju, da radnici koji imaju “redovne” ugovore o radu, sa definisamnim radnim mjestom, rade od kuće – objašnjava Goran Stanković.
Zbog rada od kuće, poručuje Stanković, radniku ne smije biti smanjena plata, niti mu mogu biti uskraćena druga primanja, osim naknade za prevoz. S druge strane, treba imati na umu da radnici kada rade od kuće koriste svoje računare, struju, internet, ali i svoj stambeni prostor i namještaj.
Da je po pravdi i evropskim standardima, primali bi posebnu naknadu za to.
– Poslodavac u RS to ne mora da im plati jer to, bar za sada, nije njegova zakonska obaveza. Nigdje to ne piše. Moramo se time pozabaviti, kroz izmjene i dopune Zakona o radu, a o tome treba voditi račna i pri potpisivanju kolektivnih ugovora, pogotovo u oblastima gdje je rad od kuće najprisutniji – zaključuje Stanković.
Predsjednica Saveza sindikata RS, Ranka Mišić, saglasna je da se zakoni moraju mijenjati, jer se mijenja i stvarnost.
– Kad je radnicima rečeno da rade od kuće, to je prvobitno bilo prihvaćeno kao dobro rješenje, ali se brzo ispostavilo da u stanu od 45 kvadrata, u kojem živi porodica sa djecom, nije lako raditi i ispuniti očekivanja poslodavca – kaže Ranka Mišić.
Dodaje da je poseban problem nedefinisano radno vrijeme i neplaćeni prekovremeni rad.
– Tako se u prosvjeti rad od kuće i onlajn nastava svela na to da su nastavnici radili 20 sati dnevno. Komunicirali su sa svakim đakom i sa svakim roditeljem ponaosob. Bili su dostupni, takoreći i dan i noć, a to nije ničim regulisano, niti dodatno plaćeno – ističe Ranka Mišić.
Pošto je sve u ovoj “novoj normalnosti” definisano, kako kaže Ranka Mišić, “odokativno, a ne normativno”, na adresu Saveza sindikata su stizale brojne pritužbe zbog eksploatacije, neplaćenog rada i zloupotrebe privatnih resursa, pa su pravnici SS RS imali pune ruke posla širom Srpske.
Bez papira i pečata, radniku prijeti otkaz
Niko ne može radnika natjerati da radi od kuće, osim ako je uvedeno vanredno stanje, upozorava Goran Stanković.
– Ako pristane da radi od kuće, radnik treba da dobije aneks ugovora o radu ili rješenje. Mora postojati papir i pečat, inače može biti problema. Poslodavac može, recimo, iskoristiti priliku da radniku da otkaz, s obrazloženjem da tri dana nije dolazio na posao, odnosno na svoje radno mjesto – kaže Stanković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu