Periodično, svake druge godine, za vrijeme evropskih i svjetskih šampionata, muževi su zakucani za krevet (ili fotelju). Ustaju samo kada moraju da jedu ili odu u toalet, koristeći reklame ili poluvrijeme za odmak od najvažnije sporedne stvari na svijetu.
A žene? Ako im se to prvi put dešava u do tada idiličnom braku, potražiće, naravno, savjet od onih koje su već prešle taj trnoviti put.
Muž mi je počeo gledati utakmice. Kad se ovo prvenstvo završava, da normalno mogu gledati serije – upitala je na Facebooku jedna Banjalučanka.
– Za strašnih mjesec dana – stiže odgovor.
One koje se rukovode parolom “ako ne možeš da ih pobijediš, ti im se pridruži” predlažu da i same počnu da gledaju utakmice, iako vjerovatno ne znaju šta je ofsajd i VAR tehnologija.
– Sve, sve, ali to ne. Nema gluplje stvari na planeti. Radije bih ribala WC – odgovara Banjalučanka koja bi ipak voljela da gleda nešto uzbudljivije.
Druga predlaže da pročita “Umberto Eko i fudbal”, Pitera Trifonasa, u kojoj stoji da je gledanje utakmica “prisilna nervoza”.
– Meni su se te utakmice popele na vrh glave. Toliko mi je naporna sedmica bila da sam morala večeras gledati film. Muža sam, napokon, otjerala kod druga da gledaju utakmicu. U kafani mu nije zanimljivo. I sad bih ja uživala da ovom malom nisu oči na vrh glave – stiže odgovor od, očigledno, mlade majke.
Treće imaju pripremljenu taktiku, kao da ju je osmislio Žoze Murinjo. Predlože mužu da izađe u kafanu sa drugarima, “da se nervira uz pivce”, računajući da će voljeni uzvratiti protivprijedlogom da ona izađe s drugaricom.
– Šta ako ni to ne uspije – očajno će jedna od žena iz kojih fudbal crpi posljednje životne sokove.
Pa, ženo, ti kao da si se juče udala.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu