Pitam se šta je radio tolike godine u BiH, s obzirom da na njegovom odlasku nisu zadovoljni ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci. Nametao je pokoji zakon, čudio se i izražavao zabrinutost. Ono što je uspio da učini jeste da BiH učini nemogućom. Vagao je između interesa Srba i Bošnjaka, pa su ga tako Srbi optuživali da je sve vrijeme nametao kolektivnu krivicu srpskom narodu, da je radio u interesu Bošnjaka, koji su uvijek tražili podršku međunarodne zajednice. Ipak, na kraju nije zadovoljio ni njihova očekivanja, niti je doprineo stabilizaciji Bosne i Hercegovine, ali je uspješno izražavao zabrinutost.
I sam Incko je na pitanje šta je mogao bolje da uradi tokom mandata, rekao – puno toga. Osim što je stvarao međunacionalne tenzije, imao zapaljive i kontradiktorne izjave, osvrtao se na svaki potez koji je dolazio iz Republike Srpske i u toj igri bacanja strelica između Milorada Dodika i Valentina Incka raspirivale su se ionako prisutne međunacionalne tenzije u BiH.
Zbog cijelog apsurda postojanja Kancelarije visokog predstavnika iz Republike Srpske su redovno stizale izjave da je vrijeme za ukidanje OHR. Međutim, kako Bosna i Hercegovina još nije ispunila uslove za zatvaranje kancelarije OHR od prvog avgusta dolazi nam novi stranac – Kristijan Šmit. Da li će nastaviti da izražava Inckovu zabrinutost ili će mu biti dozvoljeno da povuče konkretnije poteze – čuće se. Kako god, Incko će ostati upamćen više po neradu nego po radu, više po zabrinutosti nego po djelima.
Obesmišljavajući tako funkciju visokog predstavnika obesmislio je i postojanje ovakve međunarodne zajednice u BiH i samo potvrdio ono što iz Srpske stalno ponavljaju – da nam ne treba intervencija stranaca i da je vrijeme da nas zaobiđu. Zato, putuj igumane i ne brini za manastir. I bez tebe će sve biti u redu, možda i bolje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu