Čovjek opsjednut istorijom, piše The Telegraph, mogao bi ubrzo shvatiti kako se doveo u poziciju koja nije toliko različita od jednog drugog megalomana, Adolfa Hitlera.
Zapadni funkcioneri vjeruju da ruski predsjednik od svojih generala ne dobija iskrenu ocjenu situacije na terenu. U isto vrijeme nisu sigurni ko zapravo vuče konce u Moskvi.
Moguće je da šačica generala zapravo vodi rat iz Moskve, ali i da sve odluke donosi isključivo Putin – zahtijevajući nemoguće, a lišen kvalitetnih informacija. Umjesto da stoji na vrhu piramide zapovijedanja, Putin je možda jedini čovjek s ovlastima za upravljanje ratom, a opet, u isto vrijeme, najmanje informisan ili kvalifikovan. Ako je tako i ako bivši agent KGB zaista od svojih ljudi zahtijeva nemoguće, onda ponavlja greške najgoreg despota 20. vijeka.
Ključna greška u jesen 1941.
Ovo nije prvi put da se Kijev našao u središtu svjetskih dešavanja. Godine 1941. Hitler i Josif Staljin sukobili su se oko glavnog grada Ukrajine. Godinama nakon završetka Drugog svjetskog rata mnogi preživjeli njemački vojnici vjerovali su da je Hitler ključnu pogrešku zapravo napravio u jesen 1941. godine.
Kada je Vermaht ušao u Ukrajinu u sklopu operacije Barbarosa, oko Kijeva su se formirale ogromne sovjetske snage koje su s boka prijetile njemačkoj vojsci usmjerenoj prema Moskvi.
U isto vrijeme, objašnjava Sir Ričard J Evans, istoričar koji je istraživao nacističku Njemačku, Hitler je bio opsjednut idejom da dođe do ukrajinskih zaliha hrane kako bi izgladnio Slavene i osigurao da ne dođe do kolapsa domaćeg fronta izazvanog glađu, kao u Prvom svjetskom ratu.
Njegovi su generali, međutim, očajnički željeli stići u Moskvu što je prije moguće, dakle prije početka strašne ruske zime, vjerujući da će to ubrzati pad SSSR. Ipak, kada je Valter fon Brauhitš, zapovjednik njemačke vojske, predložio da bi fokus trebao biti sovjetski glavni grad, Hitler mu je rekao da “samo okoštali mozgovi mogu smisliti takvu ideju”. Hitler je zatim podijelio svoje snage i poslao jedan dio njih na jug u Kijev, a drugi prema Moskvi.
Njegov glavni štab poslušao je naredbu, ali su ostali skeptični. Prema vojnom istoričaru Davidu Glancu, načelnik štaba vrhovnog zapovjedništva njemačke vojske Franc Halder gorko se žalio nakon rata kako su Hitlerovi planovi “utopijski i neprihvatljivi”.
Očekivao se brzi pad
Na prvi pogled pokazalo se da je Hitler bio u pravu. Bitka za Kijev rezultirala je najvećim opkoljavanjem neprijateljskih snaga ikada viđenim, a Nijemci su pritom zarobili više od 450.000 sovjetskih vojnika. Ipak, sedmicama kasnije, kada su njemačke snage stigle do predgrađa Moskve, Hitlerovi generali postali su sigurni kako je sve bila pogreška. Na Moskvu nije krenulo dovoljno vojnika, a još su k tome bile bez potrebne opreme. Hitler je podcijenio Sovjete.
– Na periferiji Moskve, Crvena armija je zaustavila njemačko napredovanje i otjerala ih nazad. Vojnici Vermahta, u ljetnoj odjeći, strašno su patili. Njemački generali su u međuvremenu “doživljavali srčane udare i razbolijevali se. Bila je to za Nijemce katastrofalna situacija – kazao je Sir Ričard J Evans.
Oko 650 kilometara zapadno od fronta u istočnoj Poljskoj, “Firer” je poput Putina u februaru ove godine očekivao da će neprijatelj brzo pasti pred mehaniziranim napadom. Kad se pokazalo da nije tako, posmjenjivao je najviše vojne službenike i preuzeo lično kontrolu.
– Kako je rat trajao i katastrofe su se gomilale, Hitler je postajao sve nepredvidljiviji i drskiji. On je zapravo bio užasan vojni strateg. Mislio je da kad stvari idu dobro, treba napadati što je više moguće, a ako krene po zlu jednostavno se odupireš do posljednjeg čovjeka ili braniš sve, do zadnjeg centimetra – dodao je Evans, piše Avaz.
Ruska vojna modernizacija se pokazala šupljom i opterećenom korupcijom, dok su oružane snage ostale vezane za taktiku iz sovjetskog doba gdje se naređenja s vrha izvršavaju doslovno, bez imalo inicijative ili povratnih informacija sa samog terena. Putinov način upravljanja vojskom samo potencira te nedostatke, zaključuje The Telegraph.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu