Tek po neka kuća u ratom opustošenoj Slavoniji je naseljena ali njihovi stanovnici ne nude naročiti optimizam. Oni su došli na ognjište, na rodnu grudu tjerani nostalgijom i željom da tu, na očevini i dedovini završe životno putovanje. Godinama, kažu sveštenici zapadnoslavonske eprahije kojom upravlja vladika Jovan Ćulibrk, porjeklom iz Gradiške u RS, smjenjuju se sahrane i opela, a krštenja su rijetkost.

Dani prolaze u iščekivanju boljeg vremena koje uskoro neće doći, i posjeta djece, potomaka rasutih po svijetu. Oni koji su se zaustavili u Banjaluci, Beogradu ili Novom Sadu dolaze češće ali Slavonci u Americi, Australiji i drugdje po svijetu posjećuju rodnu grudu jednom u deset godina. Zato je tuga naše najveće breme – kažu sagovornici Srpskainfo u selu Gornji Čaglić kod Pakraca, većinom okupljeni u KUD-u „Vreteno“.

Upravo rad u amaterskim grupama, folklornim društvima, u „Prosvjeti“ koju većinom čine starci, održava ih u ovom kraju, podstiče i daje smisao životu u zavičaju.

– Većina Srba u Zapadnoj Slavoniji živi od hrvatskih penzija koje su bolje nego u RS i Srbiji. Nemamo  ovdje problema, bezbjednost nam nije ugrožena ali nas niko i ne primjećuje kao bitan faktor u zajednici. Slavonija je u mraku, to treba vidjeti noću, kao avetinjsko prostranstvo – kaže Nikola Lončarević, vrijedni aktivista, čuvar narodnih običaja, sakupljač starina i član SKD „Prosvjeta“ iz Okučana.

Ipak, danju se najbolje vide razmjere pustoši i beznađa u Zapadnoj Slavoniji.  Kuće su zarasle u korov i šumu, crkve porušene, njive zapuštene. Sve to podsjeća da je ovdje prije rata živjelo hiljade ljudi ali njih tu odavno nema.

– Prvih poratnih godina vraćali su se se pretežno starci u namjeri da prodaju imovinu i odu u Srbiju ili RS. Oni koji u tome nisu uspeli, sada su čuvari groblja, crkava bez krstova, tragači za izgubljenim zvijezdama koje su nekada sjale ali odavno se ugasile. Zato je ovde mrak i kada Sunce grije – kaže Mile Ljubičić koji je obnovio kuću u Kukunjevcu ali ne planira iz Gradiške u RS da se vraća.

U Kukunjevcu živi nekoliko njegovih rođaka i komšija, Ana Jovanović, Svetozar DŽodan, Stevan Čule i još neki. Damir Jagodić (42) iz Koprivne kod Slavonske Požege najmlađi je u ovom selu. Posvećen je poljoprivredi i stočarstvu.

– Od toga živimo majka i ja, imamo 60 ovaca, nešto koza, svinja, živine… Nismo gladni, to je najvažnije – kaže Damir. Volio bih da se oženi ali nema devojaka.

Njegova mama Slavica podsjeća da su kuću obnovili uz pomoć Hrvatske ali to nije dovoljno za normalan život.

– Bezbjedni smo, niko nas ne dira ali je problem što nema naroda. Da stoka ne opase ove proplanke, podivljali bismo i mi, jer ovde ima svake divljači, čak i vukovi se spuštaju u selo iz obližnjih planina – žali se Slavica.

U susjednom selu Rasna svega petoro stanovnika, svi stariji od osamdeset godina. Vratili su se u djelimično obnovljene kuće.

– Kada bi se pojavio kupac, sve bismo prodali pa otišli u Srbiju jer imamo sina u Aranđelovcu. Cijene su niske, dajemo velika imanja za bagatelu ali šta se može – kažu u Rasni ponavljajući slične, gotovo iste priče kao u bilo kojem srpskom selu u Slavoniji.

– Više nikoga osim nas ovdje nema, željni smo vidjeti čovjeka i čuti ljudski glas. Tako je i u susjednim selima, sve prazno, samo ruševine zjape. Dijete tu nije rođeno u posljednjih 25 godina a ne vjerujem ni da će uskoro – uvjerava nas Mirko Delić iz Rasne.

U Zapadnoj Slavoniji je prije rata živelo 128.000 Srba protjeranih u hrvatskoj vojnoj akciji «Bljesak» 1. maja 1995. godine. Prema podacima Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih u bivšoj Jugoslaviji, tokom „Bljeska“ su 283 osobe iz Zapadne Slavonije ubijene ili nestale.

Statističari su utvrdili da je iz Zapadne Slavonije, sa područja Podravske Slatine, Slavonske Požege, Grubišnog Polja, Daruvara i većeg dijela pakračke opštine protjerano 50.000 Srba, u vrijeme dok je to područje bilo pod upravom UN-a.

Pakrac u Zapadnoj Slavoniji, smatra vladika Jovan je jedno od mjesta, kao što su Cetinje, Sremski Karlovci, Sent Andreja ili šire ako gledamo, Ohrid, Veliko Trnovo, Moskopolj ili Kastorija.

To mjesto ima daleko veću važnost od svoje veličine. Pakrac je jedno od duhovnih čvorišta, ovdje na mjestu sretenja Srednje Evrope i Balkana i čuva jednu od najvažnijih biblioteka ovog dela Evrope.

Kada je princ Čarls  bio kod nas u posjeti, pitao je za Pakračku biblioteku. Ona je 1941. godine otuđena, tek osamdesetih bila je djelimično vraćena pa je opet stradala u ovom ratu. Konačno je spašena zahvaljujući jednom hrvatskom oficiru, Ivanu Hitiju.

– Mi se moramo obnavljati i ako se mi obnavljamo kao crkva Božija, narod odmah ide za nama – kazao nam je vladika Jovan. 

Ubijena deca

Gordana Jokić iz Okučana nastanjena u Bajinoj Bašti u Srbiji svakog maja dolazi u Gradišku kaže da ne može preboljeti smrt svoje dvoje djece koje je 1. maja 1995. godine u Gradiški usmrtio hrvatski pilot Rudolf Perišin.

– Nemanja je imao deset a Dajana pet godina. Poginuli su na spavanju. Nesrećna sam što Hrvatska njihovog ubicu slavi kao heroja – kaže Gordana Jokić.

Vukovići

Radojica i Slavko Vuković iz Medara blizu Nove Gradiške su u jednom danu izgubili osam članova uže i šire porodice. Ubijeni su njihova braća Milutin (45), Ranko (40), snahe Cvijeta (43) i Anđelija (44), Rankov sin Goran (11), Gordana (8), Milutinov sin Dragan (8) i Slavkov sin Zoran (24).

 

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu