Kada psuje običan građanin, to i nije neka vijest, ali kada aplauz za psovke dobiju istaknuti funkcioneri, koji bi trebali da budu primjer i oličenje mudrosti i pribranosti, onda cijela priča dobije drugu dimenziju.
Najnoviji primjer iz Kozarske Dubice, gdje lider najveće partije u Srpskoj upućuje psovke narodnom poslaniku i za to dobija aplauz, ponovo je otvorio raspravu u javnosti o tome kakvo smo društvo postali i gdje nas to vodi.
Kozarska Dubica
Poznato je da se u Kozarskoj Dubici posljednjih dana odvijala politička drama, nakon što je pet odbornika zbog unutrašnjih neslaganja istupilo iz SNSD, čime je dovedena u pitanje većina koju je ta stranka imala u pomenutom gradu.
Kako bi smirio strasti, u Kozarsku Dubicu se uputio i lider stranke Milorad Dodik, koji je ekspresno sazvao sjednicu Opštinskog odbora SNSD.
Iz stranke je odmah isključen načelnik opštine Kozarska Dubica, Radenko Reljić, kojeg smatraju glavnim krivcem za istupanje iz stranke pomenutih odbornika.
Odbjeglim odbornicima je dat rok od 48 sati da se vrate u stranku ili im slijedi isključenje.
Psovka i aplauz
I, umjesto da pričaju o problemima koji su doveli do rasula unutar vlastite stranke, Dodik je na stranačkom skupu odlučio da se obračuna s političkim neistomišljenicima iz opozicije i to na najgrublji način, pominjući im majku!
– Neku veče gledao sam Bundala (Perica Bundalo, poslanik PDP op. aut.) na televiziji, koji kaže sada je Kozarska Dubica prestala biti bankomat SNSD. E j**o mater svoju – rekao je Dodik za govornicom!
Umjesto da osude izrečene psovke, uslijedio je gromoglasan aplauz prisutnih članova SNSD!
I nije ovo prvi put. Prisjetimo se samo Dodikovog prošlogodišnjeg govora na skupu u Šargovcu kod Banjaluke kada se uz smijeh pohvalio kako su u jednoj opštini SNSD-ovci pretukli člana SDS.
I za taj „vic“ je dobio aplauz prisutnih.
Približavanje narodu
Sociolog Vladimir Vasić ističe da aplauze koje političari dobijaju za svoj bahati govor ne treba poistovjećivati sa svim građanima.
On ističe da se ne može izvući teza da su svi građani bahati, neodgovorni i drski, samo zato što postoje oni koji aplaudiraju na psovke i uvrede.
– Treba prvo analizirati taj skup. Zna se da su na njega došli samo istomišljenici tog čovjeka, koji poštuju njegov lik i djelo. Ta neka minimalna grupa, koja je preksinoć aplaudirala, nije nipošto nikakav odraz cijelog naroda – ističe Vasić.
Na pitanje zašto se političari koriste tim metodama, Vasić ističe da na taj način žele da se približe narodu, odnosno prostom čovjeku.
Jedini način za približavanje, kaže Vasić, vide u korištenju svakodnevnog, žargonskog rječnika koji uopšte ne priliči javnim skupovima niti javnim ličnostima, a posebno ne nekome ko sebe smatra diplomatom.
Vasić ističe da zabrinjava nekultura govora u javnom diskursu i govor mržnje koji često možemo čuti.
– Ne treba čitav narod ili biračko tijelo gledati kroz taj neki ispad, ali treba posmatrati i ozbiljno analizirati kolektivnu svijest ljudi koji su došli na navedeni skup i koji su podržali takav govor. Ovo su, po meni, čisti autogolovi i krici ljudi koji pomalo gube konce. Drugim riječima, eho gubitnika, a ne eho pobjednika. Ljudi koji su politički, ekonomski i moralno stabilni ne služe se ni uvredama ni nipodaštavanjem i napadanjem drugih. To rade oni koji gube tlo pod nogama – zaključuje Vasić.
Politički marketing
Komunikolog Borislav Vukojević smatra da psovke i galame koje građani čuju od političara ustvari služe za politički marketing.
On ističe da svaki političar zna ko su mu prosječni birači i šta vole čuti.
– Ako znate da vaše biračko tijelo voli galamdžije, onda im se nećete dodvoravati tako što ste umiljati i fini, već bahati i arogantni. To je, na žalost, kod nas uzelo maha u zadnjih deset godina i teško će biti stati tome u kraj. Imate one kojima je takvo ponašanje poželjno, jer u galamdžijama vide jake i stabilne lidere koji znaju gdje nas vode – ističe Vukojević.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu