Da se ne vrijeđaju na pitanja, da kritiku ne smatraju neprijateljstvom. Jednom rječju kulturni.
Njihov problem je bio taj što su narodu postali dosadni. Ko će da sluša realne priče pune činjenica, brojeva, strategija za bolje sutra…
Narod je hrabro odlučio da nešto promijeni u svom životu. Poput princa koji neumorno traži svoju princezu, koja sigurno tamo negdje čeka na njega, narod je konačno pronašao svoj sveti gral. Svoju sliku i priliku. Političare koji znaju da udare šakom o sto, da zagalame, zapjevaju, opsuju, ošamare ženu, pa ako treba i da zakunu. Lidere koji baštine tradicionalne jezičke vrijednosti, poput nesoja, lažova, lajavca, međeda, alkoholičara, majmuna, izdajnika, plaćenika, uz obaveznu seksualnu konotaciju, dostojnu balkanskog mačo političkog, dinarskog tipa.
Ko na ovaj način ne zna da pokaže zube, nije vrijedan pažnje. Papučar, mekušac, ništarija bez stava, poslušnik, pogan, pobjegulja, plašljivko koji ne zna da sredi sebe, svoju stranku, pa kako bi, zaboga, mogao da vodi Srpsku ili „državu BiH“?!
Trovači javnog prostora, neartikulisani glasovi, skorojevići, neobrazovane persone, nemoralne spodobe i nacionalisti na baterije maestralno su iskoristili priliku i osigurali se na vrhu svega što smo im predali: državu, opštine, institucije, javne medije. Armiranim betonom su povezali sebe sa onim što predstavljaju, želeći vječno da ostanu tu gdje jesu, nesvjesni da će, jednom kada padnu, upravo zbog toga za sobom povući veliki dio Republike, pretvarajući je u šut i pijesak.
Da li je ozdravljenje moguće? Od naroda koji skoro 30 godina gleda iste rijaliti programe, iste TV sapunice, naroda koji više vjeruje njihovim riječima nego svojim očima, ne treba očekivati čudo. Samo se možemo nadati da će mu jednom dozlogrditi psovke, prijetnje, bahaćenje, oduzimanje ljudskih i građanskih prava, da će shvatiti da se prevario dajući vlast bukadžijama.
I uz vjeru da tada neće biti kasno. Za sve nas.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu