Savjet ministara Bosne i Hercegovine takođe, nezvanično, razmatra mogućnost da na području cijele države proglasi dan žalosti zbog slučaja koji je šokirao sve prosvjetne radnike koji su svjedočili nemilim scenama, učenike koji su se zatekli u školi na popravnim ispitima, ali i sve građane.
Psihološkinja i članica kriznog štaba kojeg je formirala Opština kako bi pomogla svima koji su na posredan ili neposredan način bili žrtve jučerašnjeg događaja, Maja Savanović Zorić, govorila je o psihološkoj podršci, normalizaciji nasilja i komentarima podrške na društvenim mrežama, kao i o posljedicama i borbi sa PTSP.
U jako osjetljivom periodu koji je nastupio nakon tragičnog događaja, psihološka podrška i pomoć su od izrazite važnosti, jer je jako bitno pružiti sigurno okruženje svima onima koji su direktno ili indirektno bili uključeni u jučerašnji događaj, kaže psihologinja, dodajući i da je od velike važnosti da svi dobiju mogućnost za iskazivanje i procesuiranje osjećanja, te da ne ćute.
Iako je u trenutku trostrukog ubistva u školi, osim profesora, bila i nekolicina učenika, tačan broj djece javnosti nije poznat. No, bez obzira na broj, ističe psihologinja, svima njima potrebna je adekvatna pomoć.
– O tačnom broju ja ne znam. U pitanju su popravni ispiti, tako da pretpostavljam da je tu bio prisutan neki manji broj učenika, ali bez obzira na to da li su oni bili prisutni ili ne, smatram da se treba negdje raditi sa svim učenicima i da trebamo biti dostupni svima njima, jer ipak su to njihovi profesori, neko s kim su oni dijelili prethodne godine svog života. Takođe, isto i sa nastavnicima, trebamo raditi sa svima njima. Neki podatak je da je ukupno 45 nastavnika zaposleno u ove dvije škole koje su tu usko povezane i ono što ćemo mi svakako uraditi u saradnji s Ministarstvom obrazovanja jeste da ćemo ići ka njima, u smislu ponuditi brojeve telefona na koje se mogu javiti, ponuditi mjesta gdje mogu doći, gdje mogu raditi, ako žele individualno, a ako žele u grupi – onako kako oni smatraju da je za njih najbolje – pojašnjava Maja.
Dodaje da će u radu sa žrtvama koristiti materijale i smjernice stručnjaka iz Beograda koji su prošle godine radili sa žrtvama masovnog zločina u beogradskoj osnovnoj školi Vladislav Ribnikar.
– Postavili smo saradnju s našim kolegama iz Beograda koji su nam ponudili i poslali sve materijale koje su oni već koristili, kako bismo mi mogli što adekvatnije i što brže odgovoriti na ovom zadatku, jer je to u suštini isto. Takođe, bitno je da budemo odmah tu za njih i da nađemo način koji je najbolji da dođemo do njih. Oni su se ponudili da imamo i kasnije saradnju jer, ja mislim da je ovo nešto što ne treba samo sada da se radi nego treba raditi u kontinuitetu, ipak su oni sada u stanju šoka, nevjerice, a tuga će tek da nastupi – kaže Maja.
Jako je bitno, dodaje, da žrtve nauče kako da te traumatske gubitke procesuiraju na pravi način kako bi se što normalnije i što zdravije vratile u svoje svakodnevno funkcionalno stanje.
Mišljenja je da će jučerašnja tragedija promijeniti cijelokupnu zajednicu.
– Smatram kroz svoje iskustvo i iskustvo svojih kolega da nakon bilo kojeg traumatskog gubitka koji nam se dogodi, pogotovo ovakvog vida, ostanemo trajno promijenjeni, zbog toga je jako bitno naći način kako se nositi s tim – ističe Maja.
Ubistva kao posljedica zanemarenih trauma rata
Nerijetko stopu ubistava, ali i samoubistava, stručnjaci vezuju s ranije pretrpljenim traumama, a prve simptome lako je prepoznati.
– Ja se mnogo bavim traumama. Unazad pet godina se bavim i sekundarnom traumom, kako se ona prenosi iz generacije u generaciju u našem društvu i ono što mogu da kažem – jedan od prvih znakova jeste da se osoba počinje povlačiti u sebe, počinje izbjegavati društvo i bilo kakav vid komunikacije, sklona je nekim negativnim narativima, može imati nagle izlive bijesa koje ne može kontrolirsati, ima nesanice i probleme s hranom, na filziološkom nivou, dakle probleme sa svakodnevnim funkcionisanjem, kao i brojne druge simptome – kaže Maja.
Dodaje da bilo šta što se izdvaja od normalnog može biti alarm za poziv u pomoć te da okolina treba da pomogne u tome.
– U smislu, ne da ga osuđujemo, da kažemo ‘ja bih uradio to na tvom mjestu’, nego da budemo tu za njih, da kažemo ‘tu sam, sve što treba možemo zajedno, nisi sam’, jer ljudima je jako bitno da shvate da nisu sami, da nisu jedini i da svi imamo teškoće manje ili veće i svako se s njima nosi na svoj način, samo treba o tome da pričamo – pojašnjava Maja.
Stručnjaci u BiH, ali i zemljama u regionu, godinama ukazuju na pogubne posljedice ratnih trauma i činjenicu da se ne čini ništa na liječenju i sprječavanju retraumatizacije.
Premda je riječ o nezvaničnim informacijama, mnogo se u kontesktu jučerašnjeg nemilog događaja u Sanskom Mostu govori o ratnim traumama, odnosno PTSP kao okidaču. Savanović Zorić ističe kako svi oni koji su bili uključeni u rat početkom devedesetih na ovim prostorima imaju neki oblik PTSP.
– Koji, ukoliko se dugotrajno ne liječi, prelazi u trajni oblik poremećaja ličnosti. Mi kao društvo apsolutno nismo svjesni toga jer nismo, nažalost, u ratnom i poslijeratnom periodu imali adekvatne odgovore na to. Nismo formirali timove stručnjaka, nije se radilo s veteranima na bilo kakav način i bili su dosta prepušteni sami sebi, u smisli da li će otići kod psihijatra i dobiti određenu terapiju koju će koristiti godinama ili će se podvrgnuti nekim oblicima ponašanja koji nisu zdravi u smislu alkoholizma i slično. Tako da sigurno jedan od uzroka jesu te traume koje se nalaze u nama, a nismo našli adekvatan način da ih kanališemo – kaže Maja.
Zabrinjava pojava podrške nasilju na društvenim mrežama
Nakon brojnih ubistava u zemlji i regionu, evidentna je podrška onima koji čine zločin od strane korisnika društvenih mreža. Ovaj podatak zabrinjava i stručnjake, piše N1.
– Jutros sam na jednom portalu pronašla 220 komentara od kojih je 200 komentara podrške počinitelju zločina. U šoku sam i u strahu sam od toga šta će se dešavati dalje. Da li je to normalizacija cjelokupnog stanja pravdanja, jer ne postoji nikakvo opravdanje za nasilje. Mogu da razumijem zbog čega je do toga došlo, ali ne mogu to opravdati niti podržati na bilo koji način jer to nije u redu – kaže Maja, ističući da je jako bitno raditi na podizanju svijesti i prevenciji nasilja te da se o tome ne razgovara samo onda kada se dogodi neki tragičan događaj, nego da je potrebno da struka djeluje dugoročno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu