To su ovce i koze koje je uzgajao zajedno sa roditeljima, majkom Zorom i ocem Slobodanom.
To je bio povod za našu raniju posjetu i reportažu o ovoj porodici, veoma posvećenoj uzgoju stoke, naročito proizvodnji kozijeg mlijeka i sira.
Stado koza Karanovićima je tada, 2017. godine, poklonio Nenad Janjetović, penzionisani srpski oficir porijeklom iz Svodne kod Novog Grada. Oni su nas pozvali u goste, da nam se pohvale i iskažu zadovoljstvo zbog ljudskog, iskrenog i humanog gesta.
Goran, tada osnovac, hranio je stoku, čuvao na pašnjaku i predvodio do male drvene štale, gdje su koze i ovce konačile.
– Mene ovce i koze najbolje razumiju, vole i slušaju. Volim i ja njih. Kuda god krenem, one idu za mnom. Slušaju me. Kada pred noć trebaju u štalu, samo ih pozovem. One potrče za mnom i tako uđu u drvenu štalu – pričao je tada Goran Karanović za Srpskainfo.
Stekao je, na prečac, poslije prvog susreta, velike simpatije i nas i naših čitalaca. Pokazao je da voli seoske poslove a naročito stoku. Da je vrijedan. Roditeljima je bio pouzdan u domaćinstvu. Poslije dolaska iz škole, pričala nam je tada njegova majka, žurno je išao u štalu ili na njivu da vidi ovce i koze.
Provjeravao je da li imaju dovoljno hrane, vode. Ljubimac mu je bio veliki, rogati jarac koji je samostalno ulazio u stari putnički automobil. Svima je to predstavljalo atrakciju, čuđenje, Goranovo povjerenje među životinjama.
O ovom dječaku i njegovim roditeljima, o gestu dobrotvora Janjetovića, o izbjeglištvu iz Drvara i skućavanju u okolini Prnjavora, pisao je tada portal Srpskainfo.
Kada je bilo najteže, na ledini bez igdje ičega, Karanovićima sa dvoje djece, školarcima Goranom i Gordanom, ruku pomoći pružili su dobri i humani ljudi iz ovog kraja. Među njima bili su Nenad Janjetović, Vladimir Usorac, Desimir Kitić, Slaviša Milinčić, Mira i Rajka Galić i drugi.
Zora, rodom iz sela Rajnovci kod Bihaća koja je, zbog nepodmirenih plata nekoliko mjeseci štrajkovala glađu u centru Prnjavora, ispričala nam je tada da je solidarnost, njenoj petočlanoj porodici dala novu nadu, vjeru u život i ljude.
– Svi ovi ljudi koje sam navela su na različite načine pomogli. Djeci su kupili udžbenike, odjeću i obuću, ustupili svoje njive za našu stoku, poklonili hranu za ovce i koze. Uvijek su na usluzi, spremni da izađu u susret kada je najteže – ispričala je Zora pokazujući veliko stado koza koje im je Nenad poklonio.
Poslije naše reportaže o Karanovićima, stigla je pomoć, javili su se dobrotvori iz svijeta. Novčane priloge Karanovićima sakupilo je i dostavilo nekoliko humanista. Bilo je to o 1.250 evra i 300 dolara koje su sakupili Milan Lukić iz Doboja, Majda Brčvak iz Ljubljane, Josip Cvitkušić iz Minhena, Gordana i Siniša Šerbula iz Linca, Marko Mudrinić iz Novog Sada, Marija Lukić i Nada Lovrić sa Floride, Mirjana Perazić i Željko Tošić iz Zagreba, Milenko Janjetović iz Prnjavora i Jordan Majstorović iz Pančeva.
– U Drvaru nam je sve uništeno i zato sam se razbolio, srce mi je oslabilo ali se borim zbog djece koja su vrijedna i poslušna. Ohrabren sam humanošču komšija i drugih ljudi koji su nam posredstvom Nenada Janjetovića poslali novac – kazao nam je Slobodan Karanović, tokom naše posjete prije pet godina.
Od ove donacije oni su priključili pitku vodu sa gradskog vodovoda i izgradili drvenu nadstrešnicu za koze i ovce.
Djelovalo nam je tada da će Karanovići, uz pomoć dobrih ljudi, ali i vrijednim radom obezbijediti bolje uslove za život a Goran povećati svoje stado ovaca i koza. Da će ostvariti svoje djetinje snove.
Nije se mogla naslutiti tragedija koja ih je zadesila i pokopala sve njihove izbjegličke nade da će u novoj sredini, nadomjestiti izgubljenu imovinu i krenuti novim putem.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu