Za veknu hljeba potrebno je prodati osam kilograma žita. Ovogodišnje iskustvo, smatraju lijevčanski ratari, loše se će odraziti tek na sljedeću sjetvenu sezonu.
Za ovu godinu, svaka njihova računica je loša i izrazito nepovoljna, u poslovnom smislu. Jedino je izvjestan gubitak. Nećemo više sijati pšenicu, osim za vlastite potrebe, kažu uglas vrijedni lijevčanski ratari.
Oni su, po ko zna koji put, prošle godine povjerovali da se konačno isplati proizvodnja žita, da njive treba poorati i zasijati, što dublje i što više. Tako su i učinili.
Otkupna cijena bila je stimulativna, a subvencije Vlade Republike Srpske, od 500 KM po hektaru, plus drugi vidovi podsticaja, veoma privlačni. Za ratare to je bila značajna pomoć Vlade Republike Srpske. Ponadali su se i država i poljoprivrednici da će njive biti posijane, a zarada dobra.
Ipak, u nečemu su se preračunali. Prvi uslov je ispunjen jer se ispostavilo da naši seljaci mogu, žele i umiju da proizvedu kvalitetno žito, da su obradili znatno veće površine nego prethodnih godina.
Ministar poljoprivrede Republike Srpske, Savo Minić, potvrdio je da je ove godine dospjelo 40 odsto više zahtjeva za premiju nego prethodne godine. Resorno ministarstvo je mjerama podrške, koje su ove godine povećane za 100 odsto, uticalo da poljoprivredna proizvodnja bude ekonomski održiva.
Po osnovu podsticaja za proizvodnju pšenice, na račune približno 4.000 poljoprivrednika isplaćeno je 12 miliona maraka.
To je jasan znak da su poljoprivrednici zasukali rukave i dodali gas mehanizaciji. Iako je sezona bila nepovoljna, zbog loših vremenskih uslova, najveći problem nastao je na kraju, kada je žito prispjelo za žetvu.
Tada su saznali loše vijesti sa tržišta. Cijene pšenice su veoma nepovoljne. Od prodaje žita, bez obzira na subvencije, na pomoć Vlade Srpske i resornog ministarstva, nije moguće vratiti uloženi novac u sjetvu.
Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske, Stojan Marinković, kaže da cijena zavisi od kretanja na svjetskom tržištu i da u ovom slučaju nije moguće dodatno, na bilo koji način, intervenisati. Pšenica je berzanska roba čiju cijenu diktira svjetska i evropska pijaca žita.
To pokazuje da domaći proizvođači hrane dijele sa svijetom sve što je loše, sve što njima ne ide u prilog.
Vrijednosti koje su za inostranu pijacu hrane povoljne teško mogu dokučiti, a prednosti i prigrabiti. Pšenica je, po tom pitanju, najbolja slika i neprilika domaće poljoprivrede.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu