Džo (24) iz Nju Džerzija zadobio je opekotine trećeg stepena na 80 odsto tijela kada je u julu 2018. slupao svoj automobil. U mjesecima koji su uslijedili, Džo je prošao 20 rekonstruktivnih plastičnih operacija i presađivanja kože. Zatim je, u avgustu 2020, prošao kroz transplantaciju lica koja je trajala 23 sata. Džoovo lice donirala je žrtva moždanog udara koja je umrla u 48. godini.
Nakon svega što je prošao, Džo je pronašao ljubav. Povezali su se zbog zajedničke ljubavi prema bostonskim terijerima i polako su se upoznavali u posljednje dvije godine.
– U početku smo razvili vezu na daljinu, a onda sam se preselila iz južne Kalifornije kako bih mu bila bliže i od tada je bilo super – izjavila je Džesika, koja radi kao medicinska sestra.
– On je prilično miran tip pa se u početku, kada ga tek upoznajete, drži povučeno i samo posmatra okolinu. No vrlo je obrazovan i može da razgovara sa svakim. To mi se jako sviđa kod njega, volim što je nježan, ljubazan i tako hrabar. Bez obzira na sve što je prošao, on je i dalje tako pozitivan – izjavila je.
– Volim Džoa iznutra i spolja jer je zabavan tip, zna šta želi u životu i bio je vrlo zreo za svoje godine – dodala je.
Zahvaljujući opsežnoj terapiji, Džo je polako počeo da stiče svoju nezavisnost i sada čak ponovo vozi.
– Kada sam bio pod opekotinama, nisam tražio ljubav, ali sam uvijek bio uvjeren da će mi se ona na kraju dogoditi jer sam iznutra isti. Ništa se nije promijenilo, osim moje kože – naveo je Džo.
Kaže da je nevjerovatno da je sada ponovo nezavisan.
– Nakon operacije bio sam kao na 0% – nisam mogao ništa da uradim. Sada se osjećam kao da sam na 50%. Mogu da kuvam, čistim, perem veš i mogu bolje da koristim svoj telefon. Opet mogu da vozim. Upravo vozim auto svoje djevojke. Još nemam svoj auto. Nisam stvarno mislio da mogu da motivišem ljude sve dok mi neko nije poslao poruku i rekao “Ti si me spasio od samoubistva” – ispričao je.
– Nikada nisam mislio da to mogu da učinim sa svojom pričom i to me je teralo da sve više pričam o tome. Imao sam nekoliko opečenih ljudi koji su me savjetovali, kako da se nosim sa svim. Samo treba nastaviti da se ponašaš kao i prije – izjavio je.
Osim toga, saznao je i ko su mu najbolji prijatelji.
Godine 2018. Džo je doživio nesreću tako što je zaspao za volanom, nakon što se vraćao s posla iz noćne smene. Automobil je udario u ivičnjak i zatim eksplodirao, a on je preživio samo zato što su ga ljudi izvukli iz plamena.
– Bio sam 80% izgoreo. Morali su da mi amputiraju vrhove prstiju do drugog zgloba, a zatim su morali da mi zašiju kapke jer su bili izgorjeli. Bilo je to kao da gledam kroz lančanu ogradu. Pristao sam na transplantaciju lica kad mi je ponuđena – izjavio je.
Prvi put nakon transplantacije, Džo je progovorio o svom donoru, koji je preminuo kada je bio dvostruko stariji od Džoa sada.
– Nije bilo čudno dobiti lice nekoga ko je gotovo dvostruko stariji od mene jer sam bio potpuno spreman da ponovo započnem svoj život, znao sam da ne mogu da ostanem onakav. Sada sam se pomirio s time. Moj donor je bila 48-godišnja žrtva moždanog udara iz Delavera koja je umrla dva dana prije moje operacije. To je doslovno sve što znam jer su ljekari odbili da mi kažu više – izjavio je Džo.
Nikada nije imao nikakav kontakt s porodicom ili prijateljima donora.
– Rekao sam svom doktoru da bih više volio lice djevojke samo da ne bih morao stalno da se brijem! Uzeli su kožu, a zatim mišiće, tetive, nerve i sve male vene koje su spojene na nju kako bi krv tekla u kožu. Bilo je jako intenzivno kad sam došao sebi. Čim sam se probudio, odmah su me pratile medicinske sestre i ljekari – naveo je.
Bilo je izuzetno teško. Prvih nekoliko nedjelja nije fizički bio u stanju ni da pomjeri prste.
– Morali bi da mi ih premjeste samo kako bi mišićna memorija došla do tog mjesta. Pokušavao sam da razvijem mišićnu memoriju tako što sam stisnuo svaki prst, a zatim se pretvarao da uzimam kockice pjene i pokušavao da zgrabim flašu s vodom. Kad su me ljudi prvi put vidjeli, moji roditelji su bili presrećni – prisjetio se.
Nakon nesreće koja mu je promijenila život, Džo kaže da je na teži način saznao ko su mu pravi prijatelji.
– Kada sam imao nesreću, izgubio sam puno lažnih prijatelja. Bilo je tužno vidjeti kako svi moji lažni prijatelji odlaze, ali onda shvatiš ko su ti pravi prijatelji i više ih cijeniš. Preostali su mi samo moji pravi prijatelji i oni su me uvijek podržavali u svemu što sam želio da radim – izjavio je.
Ljudi ga, nastavlja, često gledaju jer je visok 185 centimetara i dosta širok, a i nosi kratke rukave pa mu se vide ruke s novom kožom.
– Ne smeta mi da bulje u mene, i ja bih isto tako. Mogao bih da napravim žurku sažaljenja, ali to jednostavno nisam ja. Pišem knjigu pa želim to da objavim, djevojka i ja tražimo kuću, stan nam je postao premali. Takođe, volio bih da nabavim svoj auto – priča Džo.
Navodi kako će zbog stanja kože biti na lijekovima do kraja života.
– Uzimam oko 15 tableta dnevno. Glavne tri samo sprečavaju odbacivanje mojih transplantata, a ostalo su samo elektroliti koje oduzimaju svi lijekovi za transplantaciju – naglasio je, piše 24sata.