U selu Sokolac i okolnim mjestima u Crnoj Gori od petka niko ne spava, jer se za osumnjičenim za dvostruko ubistvo i dalje traga. Riječ je o čovjeku koji je robijao više od 30 godina zbog raznih krivičnih djela i za kojim je policija već dvije nedelje tragala jer je ukrao puške iz jedne kuće kod Bijelog Polja.
Kobnog petka, kada su Jovan i Milenka ubijeni, policija je došla na vrata njihovog doma, a Vijesti prenose da je Alijin DNK navodno pronađen na mjestu ubistva Jovana i Milenke Madžgalj.
Forenzičari iz Danilovgrada sklopili su kompletnu sliku dvostrukog ubistva u bjelopoljskom selu Sokolac, a otisci i DNK profil odbjeglog Balijagića pronađeni su u kući stradalih Milenke i Jovana Madžgalja, rečeno je Vijestima nezvanično iz više izvora.
Prema istim informacijama u kući su pronađeni tragovi Balijagićeve krvi, jer se, kako se vjeruje, posjekao na staklo.
– Utvrđeno je da je Balijagić bio na licu mjesta u vrijeme ubistva, ali i da je prvo kroz slomljeni prozor ispalio hitac u Jovana Madžgalja, a potom ušao u kuću i pucao u njegovu sestru. Madžgalj je pogođen jednim hicem, a njegova sestra sa dva. Tokom uviđaja pronađena su dva patrona od lovačke puške, i to oni koji po ispaljenju odgovaraju pušci ukradenoj u Bijelom Polju – rekao je sagovornik uključen u istragu.
Policija posjetila brata i sestru prije ubistva
Vjerovatno nisu ni slutili da su brat i sestra nedugo prije ugostili Balijagića, dali mu da pije i jede. Njihov brat Budimir Madžgalj otkrio je potresne detalje.
Budimir Madžgalj rekao je da je policija posjetila Jovana i Milenku prije ubistva.
Tada su im njih dvoje, kako tvrdi, rekli da je Balijagić bio kod njih, pio kafu i rakiju i da su mu dali da jede.
– Kada je policija otišla, moj brat se vratio da namiri krave, a potom ušao u kuću i eto što ih je snašlo, pobio ih je – rekao je on.
– Međutim, ta policija kad je došla, a bili su oko 17 časova, nešto prije mraka, kad su znali koga traže, znaju da je kriminalac i zločinac, trebalo je neko da ostane, a ne da prošetaju malo i odu… Nisu bili ovdje čitav dan, možda jesu po selima, ali ovdje su bili deset minuta. Došli i vratili se, umjesto da ostanu. Sumnjam da ga prikrivaju. Pustiti kriminalca, a ne pratiti ga, ne mogu da shvatim da se to može bilo gdje desiti. Policija je potpuno zakazala – rekao je on.
Isto je ispričao i drugi brat ubijenih Velibor Madžgalj.
– Preko dana im je prijavljeno da šeta selima, nosi pušku i redenik. Došli su kod mojih brata i sestre, pokazali im fotografju Alije Balijagića i pitali je li to on, zadržali su se desetak minuta kod naše kuće i pošli. Da su ostali u selu ne bi se to desilo. Morali su ostati tu veče da ovdje dežuraju sve, jer oni su tačno pustili da ih on pobije. On je pušten da ih pobije… Vratio se deset minuta nakon što je policija pošla. Kako je on mogao znati odakle da puca, kako je znao da su blokovi pored kuće i da od njih napravi stepenik da se podigne do prozora? Prvi put kad je dolazio, kad su mu dali da jede i pije, možda je prošetao ovuda, video one blokove, snimio teren i šta može da napravi i vratio se da ih ubije – rekao je on.
Budimir kaže da zna jednog mještanina koji je prijavio da neko šeta naoružan puškom kroz sela, ali i da mu je još jedan rekao da ga je prijavljivao.
– Juče je policija obezbjeđivala sahranu, a danas kada smo izlazili na groblje nije niko. Mogao nas je sve pobiti. Zahtjevam da policija obezbjeđuje našu porodicu i kuću sve dok ne uhapse ubicu. I da vode malo više računa o narodu, ovaj narod ne smije da zaspi ovdje, mora da bježi – rekao je Budimir Madžgalj.
Zašto su ćutali o naoružanom zločincu
Sestrić ubijenih Madžgalja, Janko Danilović ispričao je Vijestima da su nakon zločina saznali da je policija za Balijagićem tragala zbog krađe pušaka i municije iz jednog bjelopoljskog sela.
– Znamo da je policija izašla na teren, da su odmah pošli u kuću ubice, pretresli je i nisu našli ni pušku ni municiju, a on se pravio da nije ništa uradio, da nije obio kuću i ukrao oružje. Nakon što je policija dobila operativna saznanja i došla do dokaza da je to ipak on i kada su krenuli da ga uhapše, on ih je primjetio i pobjegao. Prilikom bježanja izgubio je ranac u kom su bile čarape i neka odjeća. Kada su tu odjeću donijeli ovde, ispred kuće mog ujaka, psi tragači ponjušili su je i nastavili da traže njegov trag. Da su tog dana kada im je pobjegao organizovali potragu, da je to uradio načelnik bjelopoljske policije, do ovoga uopšte ne bi došlo – rekao je Danilović.
– Imali su dokaze, imali su čarape po kojima je pas tragač i tog dana mogao da traži – rekao je on.
Sestrić ubijenih problematizovao je i zbog čega policija, koja je znala sa kim ima posla, nije odmah nakon što je Balijagić pobegao, upozorila javnost da ih vreba opasnost od njega.
– Nikoga nisu obavjestili da je ozbiljan kriminalac, koji ima ozbiljan policijski dosije, pobjegao organima reda ispred nosa, a trebali su da daju svim medijima njegovu sliku da ga neko vidi, da prijavi toga čovjeka, da ljudi iz sela znaju ko je. Ljudi u selima ne znaju ko im je dolazio ispred kuće, predstavljao se Drašković, Bulatović, nosio pušku, govorio da je lovac, da je izgubio kerove… A zapravo je, dok su ga oni gostiili, davali mu čašu vode, rakije, ili da jede, obilazio teren i gledao koga će najlakše da ubije. E tu su zatajili. To nije smjelo da se desi, jer nije neko dijete ukralu pušku da se o tome ćuti – rekao je on.