O tome je govorila psiholog Milica Krstić.
U masakru koji se dogodio trećeg maja u OŠ “Vladislav Ribnikar” na Vračaru 13- godišnji Kosta Kecmanović, koji je pohađao sedmi razred ove škole, ubio je osmoro đaka i radnika obezbjeđenja Dragana Vlahovića, a ranio šestoro učenika i nastavnicu istorije koja je držala čas kada je on počinio krvari pir. Dan kasnije uslijedila je još jedan tragedija nadomak Mladenovca. U masakru koji se dogodio četvrtog maja u naseljima Dubona, Malo Orašje i Šepšin Uroš Blažić ubio je osam, a ranio 14 osoba.
Znakovi da se dijete suočava sa traumom
Sa djecom treba razgovarati o tragičnim događajima, shodno njihovom uzrastu, i obraćati pažnju na to da li ima promjena u njihovom ponašanju.
– Postoji nekoliko znakova koje bi roditelji, porodica ili učitelji, nastavnici odnosno profesori mogli da primjetite kod djece koja se suočavaju sa traumom. To su promjene raspoloženja i ponašanja. Dijete koje se suočava sa traumom može biti emocionalno nestabilno, razdražljivo ili neobično tiho. Možda će izbjegavati interakciju sa drugima, uključujući i prijatelje i članove porodice.
Drugi signal su problemi sa spavanjem. Dijete koje prolazi kroz traumu može imati problema sa snom, uključujući poteškoće s uspavljivanjem, noćne more ili pak da previše spava.
Treći znak su poteškoće u učenju odnosno problemi sa usvajanjem novih informacija i koncentracijom na nastavi.
Četvrti signal su fizički simptomi, glavobolje, bol u stomaku ili drugim delovima tijela, često bez medicinskog objašnjenja.
Peti signal je povećana osjetljivost na okolinu. Djeca mogu biti preosjetljiva na buku, svjetlo ili druge spoljašnje nadražaje – navodi Milica Krstić.
Milica dodaje da se pomenuti simptomi mogu pojaviti i u drugim okolnostima te da ne znače nužno da dijete prolazi kroz traumu.
– Međutim, ako primjetite neke od ovih znakova kod djeteta, treba razgovarati sa njim i potražiti savjet stručne osobe. Svako prolazi kroz traumu na jedinstven način i nema pravila, ali je važno osluškivati dijete i pričati sa njim – napominje ona.
Kako roditelj može da pomogne djetetu
– Ako primjetite da se dijete suočava s traumom, važno je da mu pružite podršku i pomoć. Na primjer, ohrabrite dijete da govori o svojim osjećanjima. Pomaže kada dijete ima priliku da izrazi svoja osjećanja i strahove. Budite otvoreni i slušajte bez osuđivanja. Ponekad je dovoljno samo pružiti slušanje i razumijevanje. Potražite pomoć stručnjaka. Može biti korisno potražiti savjete psihologa ili psihoterapeuta koji su specijalizovani za rad sa djecom koja prolaze kroz traumu. Oni mogu pomoći u razumjevanju i obradi traumatičnih iskustava. Pružite stabilnost i rutinu. Djeca koja prolaze kroz traumu mogu biti osjetljiva na promjene i nesigurnost. Stoga je važno pružiti stabilnost u svakodnevnom životu kako bi se osjećala sigurno.
Budite strpljivi. Proces oporavka od traume može potrajati. Važno je naglasiti da je svako dijete jedinstveno i da nema jednog univerzalnog pristupa u pomoći djetetu koje prolazi kroz traumu. Ako ste zabrinuti za dijete ili se ne osjećate sposobnim da mu pomognete da se suoči sa traumom, uvijek se možete obratiti stručnjacima za dodatnu pomoć i savjet – poručuje Milica Krstić, piše BlicŽena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu