Intenzivno trenira, te je prekjuče po treći put istrčala trku “Sto milja Istre” koja važi za jednu od 30 najtežih planinskih trka na svijetu.
– Ljekar mi je rekao da postoje dvije mogućnosti. Da mi zakaže kod psihijatra ili da obujem patike i da krenem da trčim. To je bilo u februaru, na Sretenje, a u aprilu sam već istrčala polumaraton u Beogradu – kaže Jadranka Tasić (51) iz Niša, profesorka srpsko-ruske književnosti i novinarka koja je dala otkaz na poslu i započela najbolju avanturu u svom životu.
Za proteklih pet godina Tasić je istrčala veliki broj dugih planinskih trka, polumaratona i maratona, a čak tri puta je finiširala trku “Sto milja Istre”, odnosno 168 kilometara na Istri, što do sada nije uspjela ni jedna trkačica iz Srbije.
Žena koja iza sebe ima istrčanih čak šest trka dužih od 100 kilometara, uprkos brojnim nagradama i medaljama, taj sport joj je i dalje samo hobi.
Ljubav prema trčanju zbog zdravlja
Počela je da trči iz zdravstvenih razloga, zbog povišenog pritiska i pulsa, a kako kaže, pobjednička postolja došla su kao logična posljedica njenog rada.
Od kako je prije pet godina krenula da trči, trenira svakodnevno dva do tri sata dnevno i nikada ne koristi gradski prevoz već pješači.
– Oduvijek sam voljela da trčim, ali godinama poslije završene osnovne škole to nisam radila. Ko bi se time i bavio 90-ih kada smo se jedino borili da preživimo. Nije mi padalo na pamet da trčim ni dok sam radila kao novinarka, a ni kasnije kada sam se zaposlila u kompaniji BK. Radila sam u toj kompaniji 12 godina sve odgovornije i odgovornije poslove. Bila sam potpuno posvećena svojoj karijeri sve do jedne noći kada mi je pozlilo. Imala sam užasnu vrtoglavicu i ubrzani puls, a pritisak mi je skočio skoro na 200 – rekla je ona za Zadovoljna.rs.
Psihijatar ili patike i trčanje
Prvi ljekar kome se obratila za pomoć rekao je da ima koksaki virus, da joj je napao srce i da mora da pije gomilu lijekova.
Drugi ljekar je međutim, ustanovio da nije virus u pitanju, već da je uzrok njenih tegoba premalo fizičke aktivnosti.
– Rekao mi je da postoje dvije mogućnosti. Da mi zakaže kod psihijatra ili da obujem patike i da krenem da trčim. To je bilo u februaru, na Sretenje, a u aprilu sam već istrčala polumaraton u Beogradu. Imala sam sreću da nađem ličnog trenera koji je vjerovao u mene i koji mi je pomogao da formu od trostruke nule za dva mjeseca podignem do polumaratona. Kako sam krenula da trčim, krenula sam da rasterećujem mozak, a pritisak i puls su mi se vratili u normalu bez ikakvih lijekova. Šest mjeseci nakon što sam odradila prvi trening, dala sam otkaz na poslu. Shvatila sam da sam se bavila tuđim životima, a ne svojim, a da mi je moj život najvažniji – objašnjava Jadranka Tasić.
“Napusti asfalt i kreni u planine”
Ultra trejl trke počela je da trči nakon susreta u teretani sa ženom koja je te trke trčala i koja joj je rekla da bi za nju najbolje bilo da „napusti asfalt i krene u planine“.
Na njen nagovor, samo par mjeseci nakon prvog pretrčanog polumaratona, istrčala je 35 kilometra dugu stazu na Jahorini.
– Tada sam shvatila da ne moram da trčim, da mi je važno da budem u prirodi i da gledam u zeleno. Mada, kada istrčite neku kilometražu, kada se dobro oznojite, ko može da vas iznervira? Niko i ništa. Osim toga, ne poznajem ni jednu sportistkinju, ne samo trkačicu koja ima zdravstvene tegobe u klimaksu, poput valunga. Međutim, malo je žena u Srbiji koje se bave ultra trejlom, zato što je to jako zahtjevna i gotovo ekstremno teška atletska disciplina. To je mješavina atletike, planinarenja i alpinizma, što znači da su potrebne i vještine koje se stiču praksom – istakla je Jadranka.
Trčanjem upoznaje i prirodu drugih zemalja
Ona priča da je tokom proteklih godina stalno podizala sebi ljestvicu i pretrčavala sve duže i duže staze. Nakon prve planinske trke na Jahorini od 35 kilometara istrčala je Pohorje od 45 kilometara, a potom brojne utrla trejl trke i maratone u Srbiji i u čitavom regionu.
Trčala je u Italiji, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Češkoj, Makedoniji, Grčkoj, Turskoj i Mađarskoj.
– Ove godine nameravam da trčim samo da bih upoznala prirodu nekih drugih država, a ultra trejl trke se i organizuju uvek tamo gdje su božanstveni predjeli. Spremam se da u novembru idem na 800 kilometara dugo hodočasničko putovanje Kamino de Santjago, od sjevera Španije do Atlantskog okeana. Za to će mi biti potrebno oko mjesec dana – kaže Jadranka za Zadovoljna.rs.
Iako je istrčala do sada veliki broj ekstremno dugih trka i izborila se sa najrazličitijim preprekama i iskušenjima na stazama, čak i halucinacijama, Jadranka kao posebno iskustvo izdvaja to što je ove godine u Nišu plivala za Časni krst.
Kaže da je u trenutku kada je skočila u ledenu vodu „srce i sve u njoj stalo”, ali je uspjela da ispliva cijelu trku.
Ova hrabra Nišlijka je pre dva dana po treći put finiširala “Sto milja Istre, sa 43 sata trčanja praveći samo 18 minuta pauze, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu