A razloga za hapšenje Krstičevića bilo je najmanje 181. Toliko je, naime, pronađeno leševa u masovnoj grobnici u Mrkonjić Gradu, kojeg su od srpskih starosjedilaca „oslobađale“ hrvatske trupe pod Krstičevićevom komandom.
Penzionisanog pukovnika VRS Daneta Lukajića hrvatski graničari uhapsili su i prebacili u zagrebački zatvor zbog optužbi da je počinio ratni zločin prema logorašima na Manjači. Ako zanemarimo neke potpune nelogičnosti, kao što je ona da je Lukajić ranijih godina bez problema ulazio i izlazio iz Hrvatske, kao i to da ga niko i nikad od nadležnih pravosudnih institucija u BiH nije hapsio ni optuživao za navodne zločine, proceduralno i suštinski najvažnija stvar je to što je Hrvatska uhapsila državljanina Republike Srpske i BiH zbog zločina počinjenih ne na teritoriji Hrvatske, već u njegovoj zemlji.
Takva nečuvena drskost zaslužila je mnogo žešći odgovor nadležnih institucija RS i BiH od izdavanja naloga ambasadoru u Zagrebu da obiđe utamničenog Lukajića, kao i beskrvnih najava o zahlađenju odnosa s Hrvatskom. Primjena reciprociteta je sveto pravilo u međunarodnim odnosima. Valjda će se toga neko sjetiti kad se u Međugorju ponovo ukaže Krstičević ili neki drugi „bojovnik“ s rukama okrvavljenim u BiH.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu