Marija kaže da se radi se o vozu kojim i sama putuje kada ide negdje i trudi se ne misliti o tome.
– Ali svejedno ne mogu prestati zamišljati djecu koju sam znala viđati u tom vozu (tim zadnjim vozom uglavnom putuju studenti), dolaze mi sjećanja njihove odjeće i frizura, načina na koji sjede – ističe Dejanovićeva.
Sinoć je Larisa bila mirna, kaže ona i na ulicama je bilo manje ljudi nego inače jer su kafići zbog praznika radili skraćenim radnim vremenom i grad je bio neobično tih.
– Te večeri, nekoliko sati prije, održali smo jedno predstavljanje knjige koje je bilo jako posjećeno, atmosfera je bila idilična, onako kako se inače u filmovima prikazuju proslave Nove godine, kasnije smo otišli na večeru i svi smo bili jako srećni. Oko ponoći, kao da je nešto čudno zavladalo u vazduhu. Svi smo se uznemirili i otišli svojim kućama. Kada smo Thanos i ja ušli u stan, na TV-u koji je slučajno ostao upaljen vidjeli smo prve vijesti o nesreći i tadašnje izvještaje o prvim utvrđenim žrtvama – rekla je ona.
Marija je rođena u Prijedoru, odrasla u Sisku, a trenutno živi u Grčkoj i upoznata je preko tamošnjih medija o dešavanjima u grčkim željeznicama.
Kaže da je Grčka privatizovala željeznice i da u talasu privatizacije koji je Grčkoj nametnut kao mjera štednje, željeznica je prodana jednoj italijanskoj firmi za 45 miliona evra i onda se iz grčkog proračuna još ulagalo u tu firmu gdje su joj se davale obilne subvencije.
– Govorimo o iznosu od 750 miliona evra. Sindikat željezničkih radnika je putem saopštenja upozoravao na to da se željeznice ne održavaju adekvatno, da su nesreće postale svakodnevna stvar, a 7. februara 2023. godine sindikat željezničkih radnika izdao je saopštenje u kojem upozorava da će, ako se neodržavanje nastavi, doći do velike nesreće. Dakle, ne radi se ni o kakvoj “nezamislivoj tragediji”, kako je rekla grčka predsjednica, radi se o tragediji koja je bila ne samo zamisliva, nego i predvidljiva, predviđena, o tragediji na mogućnost koje se upozoravalo i na ta upozorenja niko nije reagovao – istakla je Dejanovićeva.
Govori se, dodaje ona, da se ne zna kako je do nesreće došlo pa su, radi utiska da se nešto radi, uhapsili šefa stanice u Larisi.
– Kao da je šef lokalne stanice kriv zato što brzi vozovi nisu imali GPS sistem da se vidi gdje je koji voz. Neki vozovi čak nisu imali popravljena ni svjetla pa da vozač barem može vidjeti kako mu drugi voz ide u susret. Koordinacija saobraćaja brzim vozovima zavisila je o, ne šalim se, sistemu voki – tokija. Tim sistemom je upravljao čovjek, blizak stranci na vlasti, koji je prodavao cvijeće, zatim je bio zaposlen u Ministarstvu obrazovanja, a onda ga se zadužilo da kontroliše bezbjednost željezničkog saobraćaja – rekla je ona.
Marija smatra da se ne radi o čudnovatoj nepredvidljivoj tragediji nego da se radi o tragediji rasprodaje resursa jedne države stranim kompanijama, o tragediji privatizacije i manjka brige za bezbjednost koja dolazi s takvom rasprodajom, o smrtonosnoj kombinaciji korupcije, nepotizma i privatizacije.
– Radi se o neslušanju upozorenja radnika i sindikata, o tragediji zanemarivanja bezbjednosti i, ukratko, pranju novca krvlju građana – ističe Dejanovićeva.
Kao i prethodne vlade, kaže Dejanovićeva, i ova ima druge prioritete mimo bezbjednosti građana i da bezbjednost gledaju kao trošak.
– Ministarstvo nalazi novac za kojekakve ugovore, ali za dovršavanje željezničke infrastrukture ne. Nećemo čekati nadolazeću nesreću da ih vidimo kako liju krokodilske suze i istražuju što je pošlo po zlu. Sindikat željezničara i POS (Grčka unija željezničkih radnika) više ne mogu tolerisati ovu opasnu situaciju. Na šta se još čeka da bi se intervenisalo? Šta se još mora dogoditi?” – rekla je ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu