Sudbine

Prijatelj se u nevolji poznaje: Ispovijest čovjeka koga su drugovi iz kafane spasli sigurne smrti

Nije bio iskren Vitomir Gukić kada je, teško obolio od ciroze jetre, nefrološkinji iz Kliničkog centra u Beogradu rekao koliko dnevno pije.

VItomir Gukić
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Mada joj je i neistinit odgovor bio dovoljan da se zapanji, doktorka se više zgranula kada je vidjela sve te eminentne kolege iz najprestižnijih beogradskih bolnica koji su pacijentu iz provincije defilovali kroz bolesničku sobu i grlili ga kao najrođenijeg. 

Otkuda ti, čudila se, pitala ga, zlatiborski seljak i kafedžija, znaš tolike doktore, univerzitetske profesore, pa još toliko dobro da ti dolaze u posjetu. Tu je već bio krajnje iskren, sve do jednog ih je predstavio kao prijatelje stečene za kafanskim stolom.

Iz bolnice u invalidsku penziju

Nedugo po izlasku iz bolnice Vitomir, znan po nadimku Vito, otišao je u invalidsku penziju. Jednu polovinu radnog vijeka proveo je u motelu nekadašnje društvene firme, a drugu u privatluku kao vlasnik kafane u Čajetini.

Prije dvije godine on je radio u rodnoj Krivoj Reci pod Zlatiborom zabavljen ovcama i njivom, a u kafanu koju sada drži njegov sin navrati katakad da se vidi s prijateljima raznih fela.

Između ostalih, i s ljekarima koje je nekada upoznao gosteći ih. Drugarstvo s nekim od njih naplatio je živom glavom.

– Zbog jake upale žučne kese i kanala 2016. sam primljen u užičku bolnicu. Posijle dva mjeseca liječenja sam otpušten nezaliječen. Temperatura mi nije spadala, nisam se dobro osjećao, rezultati su bili loši. Smršao sam 30 kilograma, dobio žuticu. Vidjevši da me nema u kafani, jedan doktor, moj stari gost i prijatelj, načelnik iz Kliničkog centra, pozvao me je i čuvši za moje probleme rekao mi da moram pod hitno u Beograd. Problem je „samo“ bio kako da dobijem uput. Pozvao sam drugog doktora, koji mi je takođe navraćao u kafanu, i on me je poslao u jednu privatnu kliniku da bih iz nje lakše dobio uput za Klinički centar – priča Vitomir Vito Gukić (63).

Dijagnoza – ciroza jetre, treći stadijum

Odmah po prijemu u bolnicu konstatovana mu je ciroza jetre, treći stadijum. Osim njegovog lošeg zdravstvenog stanja, doktorku je začudilo i koliko Zlatiborac ima prijatelja samo među njenim kolegama.

Pročitajte još

Hirurzi, neurolozi, urolozi, kardiolozi, nefrolozi, plastični hirurzi dolazili su mu u posjetu.

Ako ti prijatelj treba samo iz interesa, odlučan je Gukić, onda to prijateljstvo mačku o rep okači. Ali kad te spopadne nevolja, ko će drugi da ti se nađe nego – prijatelji.

– Taman što mi jedan doktor ode iz posjete, drugi mi dođe. I svaki se već unaprijed raspitao za moje zdravlje i urgirao kod kolega da me gledaju kao malo vode na dlanu. Najteže mi je bilo da objasnim ljekarki da prijateljstva sa svim tim čuvenim profesorima potiču iz moje kafane u malenoj Čajetini. Ja, kafedžija i seljak iz tamo neke Krive Reke kod malene Čajetine, upoznavao sam moju doktorku, kojoj skidam kapu, s njenim, ipak, mnogo poznatijim kolegama. Ovakvu pažnju, govorila je ona, ne bi mogao da ima ni predsjednik – prenosi Gukić.

Kad je prezdravio, pio tek po koju kap

Za stolom, ne kafanskim nego kućnim, pita Vito gosta što mu vođen njegovom pričom i željan da je razglasi, gdje živi i odakle je starinom.

– Ih, pa znam, kako ne bih znao. Imam ja tamo dobrih prijatelja – ne treba mu potanko objašnjavati.

Kad je došla na red operacija žučnih kanala, zahvat je uradio najbolji među najboljim hirurzima, i to za Novu godinu. Skidam ti kapu, govorila je doktorka, kad je on došao da operiše još na praznik.

Po ozdravljenju Vito je alkohol sveo tek na par kapi sa dna čašice, kao i do sada – samo sa prijateljima.

– Sa jednim beogradskim ljekarom koji mi je pomogao dok sam bio bolestan skoro sam se sreo u sinovljevoj kafani. Kaže, ništa tebi ne fali, neće tebe smrt bez malja u glavu. Odgovorim: “Budi iskren, ja bez prijatelja ne bih preživio, ti si jedan od njih”- priča.

Vjerni navijač lokalnog fudbalskog kluba

Gukić u Krivoj Reci ima 50 umatičenih ovaca, dvije koze, nešto živine i pet hektara njive. Sve, sve, ali da prođe utakmica FK Zlatibor čiji je vjerni navijač – e, to ne može da se desi. Poznanicima širom Zlatibora pa i dalje, kojima zatreba liječenje, on dođe kao trijaža. Kad kome šta zafali, odmah zovu Vita, a on doktore. Ni sam ne zna koliko je „uputa“ u bolnice putem poznanstava dao zemljacima, piše Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu