Gotovo svako treće dijete u BiH uzrasta od pet do 15 godina živi u domaćinstvu koje se na osnovu potrošnje smatra siromašnim, potvrđeno je nedavno iz UNICEF-a.
Potvrda za to je i teška životna priča, koja ovaj put dolazi iz banjalučkog naselja Lazarevo.
Dragana i Zoran Vujasin imaju petoro djece i pred sobom ljutu borbu kako da im obezbijede osnovne uslove za život.
Zbog teške ekonomske situacije i toga što za oca nema stalnog posla, ono što je drugoj djeci svakodnevnica, za petoro mališana porodice Vojnović su jedine želje.
Ove godine su ostali čak i bez svih knjiga, pernica i osnovnih stvari za školu, pa kidaju prazne listove iz starih svesaka i njih nose na nastavu.
Nismo uspjeli da im kupimo sve potrebne stvari jer nemamo čim. Nema čim ni danas hljeb da kupim tako da ne znamo ni šta ćemo jesti. Sav novac od dečjeg doplatka dajem za stan i lijekove – priča majka Dragana, koja je dva puta operisala tumor na mozgu, te je sada potpuno slijepa na jedno oko.
Porodica Vujasin stanarinu plaća 250 KM, a za majčine lijekove troše još 100 KM svaki mjesec.
Dok otac po cijeli dan radi, šta god uspije da nađe i to za dnevnicu od 20 KM, majci u kući pomaže najstariji sin koji ima 12 godina.
– Sin pravi ručak, nekad i čisti, on mi je velika pomoć, kao i starija kćerka. Dobra su djeca, skromna i žao mi je što im ne mogu ispuniti jedine želje – priča Dragana, koja još ne zna da li će i šta djeca danas da ručaju.
Dječje želje
Želje malih Vujasina su i više nego skromne. Oni žele ono što djeca u svim prosječnim porodicama već imaju.
Jedan sin želi bilo kakav računar, jer sada već ima problem u školi zbog zadataka i lekcija u kojima se često koristi i računar.
Najstarija kćerka ima želju da ima telefon, jet to već svi oko nje imaju, dok mlađi sin želi rolere, drugi sin monopol, a svi zajedno maštaju sa imaju nove sveske, pernice i školske torbe.
Jedno od djece rođeno je nedonošče, u šestom mjesecu trudnoće, pohađa školu u Centru “Zaštiti me” i kom je, kaže majka, jedno od najboljih učenika.
– Vrijedni su, uče i vole da rade i pomažu, ali sve nam je teže, jer i oni osjete siromaštvo. Ne mogu da prate stvari u školi, nedostaje im mnogo toga što ja jednostavno ne mogu da im obezbijedim – priča majka.
Naša ekipa je posjetila porodicu Vujasnin, te se uvjerila da im je potrebno bukvalno sve. U kući smo zatekli majku i najstariju kćerku, jer su ostala djece bila u školi, a otac u nadnici.
Majka Dragana kaže da se obraćala svima koji su nadležni za ovakve slučajeve, ali osim doplataka, jednokratne pomoći ili paketa hrane, niko nije mogo da za njih nađe dugoročno rješenje.
Pomoć dobrih ljudi
Majka Dragana kaže da joj je ostala nada u dobre ljude koji bi voljeli da im pomognu, jer im je svaka pomoć dobro došla.
– Treba nam ormar, jer bi ovaj mogao da padne nekom od djece na glavu. Treba nam garderoba, školski pribor, suđe, drva, hrana i sve ono što ostale porodice imaju. Moja djeca nisu imala nikakvo detinjstvo, zato i na ove načine želim da im bar malo olakšam – kaže majka kroz suze.
Svi koji žele da pomognu ovoj porodici i usreće mališane mogu se javiti majcu Dragani na broj telefina 066/252-583.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu