Drvaru su danas potrebni mladi ljudi. U Drvaru se ne čuje dječji osmijeh, jako malo djece ima. Nažalost Drvar, iako smo se borili nekada da to bude urbani grad, koji smo nekada zvali gradić Pejton, danas liči na Černobilj – kazala je Živana Sabljić, jedna o prvih povratnica u Drvar.
Prije 20 godina se vratila iz Beograda. Kaže da ne pripada Kantonu, Federaciji, ni Republici Srpskoj. Kaže da je njen dom njena kuća i svaki ćošak njenog grada. Pasoš joj je bosanskohercegovački, ali danas u Drvaru, najvažnija je kaže sljedeća stvar:
– Ovdje piše skini lažno lice politike. A sva politika je lažna. Znači ovo nije maska, ovo je grad gdje je važnije imati člansku kartu neke političke partije, nego dobiti na lotu. Jer svaka članska karta ovdje je dobitna kombinacija. Gubitna kombinacija je samo ako niste politički podobni – dodaje Živana.
Živana nije bila podobna, ni kada je pokretala svoju farmu, tvrdi da nije imala podršku ni sa jednog nivoa vlasti. Na farmi je bilo 4.500 kokoški, danas svega 2.000. Jaja kako kaže, nema kome prodavati u Drvaru.
Posljednjih godina posvetila se aktivizmu i borbi za slobodu govora, a nije marila za posljedice.
– Da li sam hrabra ili blesava ja to još nisam odgonetnula. Ali nešto ima u meni što mi ne dozvoljova da šutim. Šutiti neću nikad na nepravdu koja me okružuje – kazala je Živana.
A stanovnike Drvara danas okružuju i poneki prolaznici na ulici. Mladih je sve manje. Ali i potrošeni politički plakati, puste ulice, razrušene i napuštene firme, napušteni i zaključani objekti.
(TV N1)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu