Rođen sam 1932. u Orljevu kod Petrovca na Mlavi. I moj djed je svirao frulu, gajde i klarinet, i moj ujak je svirao frulu, i ja sam prosvirao kraj ovaca u mom Homolju. Obično se kaže da su frulaši prvo čuvali ovce i da nema dobrog frulaša ako nije bio pastir. Eto, i ja sam pravo od ovaca kročio u Radio Beograd kod Carevca – pričao je Tihomir Tiha Paunović u Muzičkoj apoteci.
Prijavio se Tiha na audiciju Radio Beograda, ne sluteći da će tako brzo ući u Carevčevo jato i postati solista nacionalnog radija.
– Sjećam se i datuma polaganja audicije na Radio Beogradu – 14. oktobar 1954. Ja dolazim sa Homoljskih planina, a u žiriju Carevac, Maksa Popov, Đorđe Karaklajić. Svirao sam “Paraćinku” od Save Jeremića, “Levačko” od Radojke i “Orijent” od Milije Spasojevića. Na zahtjev žirija odsvirao sam na bis i “Staru Vlajnu”. Već poslije mjesec dana imao sam i prvu emisiju na Radio Beogradu, pratio sam Radmilu Dimić i Pavla Stefanovića.
– Na turneji sa Narodnim orkestrom po Makedoniji, negdje u Strumici, sviruckao sam uoči nastupa neka poznata narodna kola i jedno moje kolo koje sam komponovao usput. Kada je to novo kolo čuo Carevac, oduševio se i upitao me čije je i kako se zove. Ja kažem da je moje i da nema imena, nisam stigao da ga krstim. Neka se zove “Braničevsko”, pošto je to naš zavičaj – reče Carevac.
Prvu singl ploču pod naslovom “Kola iz Srbije” snimio je 1960. godine sa okarinistom Božidarom Vekićem. Uslijedilo je još dvadesetak izdanja sa narodnim kolima iz Homolja: “Stara Đurđevka”, “Vlajna”, “Braničevsko”, “Homoljanka”, “Vlaško”, “Orljevačko”, “Opa kolo”, “Gornjačko”, “Lazničko”, “Tabanovačko”, “Svadbena igra”, “Ljubičevsko”, “Frulaško”, “Negotinsko”, “Budimka”…
Početkom 1960. Tihomir Paunović postaje prva frula u prvoj postavi ansambla Buce Jovanovića.
– Buca je bio najveći maher svog doba, bio je doktor narodne muzike. Proveo sam nekoliko godina u Bucinom ansamblu, odsvirao stotine narodnih pjesama i kola. Kada smo 1965. godine snimili pjesmu “Poleti golube moj”, podigli smo iz banke pravo malo bogatstvo – nekih dvanaest miliona, pet aktovki punih para. Tada sam rekao samom sebi da odem u samostalne majstore i da formiram svoj ansambl.
1970. godine Tihomir Paunović je formirao svoj ansambl i postao prvi frulaš koji je postao šef ansambla, prenosi Telegraf.
– Nekako baš u to vrijeme rasturio se orkestar Vite Životića i Dragoslava Jankovića Ćivre. Iskoristio sam priliku i preuzeo Dragoslava Živanovića Trošu, Velju Stojanovića, Velizara Matušića, Dragišu Pavlovića, Branu Ikonića, Zlatibora Đordevića, Braću Parpanđelović i ostale majstore iz mog kraja.
– U mom orkestru je svirao i Novica Urošević. Svirao je gitaru sa četiri žice i pomalo pjevao. Ubrzo je počeo i da piše i komponuje pjesme za sebe i druge pjevače i postao hitmejker broj jedan.
Čelnici PGPRTB prepoznali su Tihomirov vanserijski talenat i organizacione sposobnosti pa su ga angažovali da bude muzički urednik sa zadatkom da otkriva mlade talentovane pjevače iz svog rodnog kraja. Putovao je Tiha i obilazio kafane, svadbe, vašare, festivale. Osluškivao je i glas naroda, jer kad neko lijepo pjeva brzo se pročuje.
Izvukao je iz anonime i lansirao u orbitu: Novicu Uroševića, Zoricu Brunclik, Gocu Srojićević, Živkicu Miletić, Izvorinku Milošević, Slavicu Mikšić, Slobu Lekića, Jerinu Jović, Miću Panića, Stanišu Paunovića, Ljubišu Nikolića, Katicu Aranđelović…
– U mladosti sam živio za frulu, a priuštio sam sebi i da živim od frule. Sve sam dao fruli, a i frula je meni bogato uzvratila. Sviraću je dok dišem, sve sporije, al’ sa istim žarom. Doduše, nekad se takmičilo ko će ljepše, a danas se takmiče ko će brže – govorio je bard vlaškog narodnog melosa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu