Ovaj dokumentarac je sniman od marta do juna tekuće godine, na više lokacija širom Bosne i Hercegovine, i predstavlja prikaz života stranaca i pripadnika nacionalnih manjina u ovoj zemlji.
Riječ je projektu koji je podržan kroz program “Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative”, koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije, uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj, a realizovao ga je Helsinški parlament građana Banjaluka.
-Razgovarali smo sa šest izuzeno zanimljivih stranaca, koji već godinama žive ovdje, i pet pripadnika nacionalnih manjina, čiji su preci takođe stranci koji su svojevremno doselili i ostali u BiH. Svi oni imaju fantastične životne priče i iskustva koja su podijelili s nama i tokom ove panel diskusije na kojoj su učestvovali neki od sagovornika iz filma pojasnila je Željka Umićević iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka, koordinatorka projekta.
O projektu su, naime, tokom panel diskusije, a nakon premijernog prikazivanja filma „Zemlja za nas“, govorili Helena Jaggi Kosić, koja je iz Švajcarske preselila u BiH prije 18 godina, Yamen Hrekes, mladi Sirijac koji u Banjaluci živi posljednjih sedam godina, te Nestor Ruiz, Španac koji je nastanjen u Jajcu i posvećen očuvanju prirodnih ljepota BiH. Pored njih, panelisti su bili i Davor Ebner, kao pripadnik austrijske nacionalne manjine, i Siniša Moretti, potomak Italijana koji su krajem 19. vijeka doselili u Teslić.
-Evo, sada kada sam prvi put pogledala film, mogu reći da je jako emotivan, ali što je još važnije, pozitivan. Mislim da smo zaista uspjeli prikazati život u BiH i samu ovu zemlju baš onako kako je vidimo mi koji smo ovdje doselili, šta je to magično što BiH ima i zbog čega ostajemo ovdje – govori Hellena Jaggi Kosić, koja je u rodnoj Švajcarskoj diplomirala teologiju, a u BiH radi kao instruktorka zen meditacije, dok je istovremeno začetnica permakulture na ovim prostorima.
Svi akteri su saglasni da je kroz film „Zemlja za nas“ prikazana šarolikost i višeslojnost ljepote BiH, koje je, ipak, moguće spoznati tek kada u njoj neko provede određeno vrijeme. Takođe, ukazali su i na činjenicu da je to zemlja koju je moguće do podne voljeti, a već do kraja dana razmišljati kako je zauvijek napustiti, ali da je to, bez obzira na sve, zemlja za sve nas.
-Ipak, ovo je jedan od rijetkih dokumentarnih filmova koje sam pogledao, a nakon čega me nije obuzeo osjećaj tjeskobe i neke negativnosti. Zaista sam srećan i počastvovan što sam učestvovao u ovom projektu i od srca čestitam svima koji su na bilo koji način bili uključeni – prokomentarisao je tokom panel diskusije Tomislav Durtka iz Prnjavora, koji je kao pripadnik poljske nacionalne manjine takođe bio sagovornik u ovom filmu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu