Od 9 sudija u Ustavnom sudu BiH, sada su troje stranci, a po dvoje sudija Srba, Bošnjaka i Hrvata. Na Plenarnim sjednicama (upravo na jednoj od njih je donesena sporna odluka o poljoprivrednom zemljištu RS) i na sjednicama Velikog vijeća odlučuje se većinom od najmanje 5 glasova. Mada su sve kombinacije moguće, često se dešavalo da sudije Bošnjaci i stranci budu na istoj strani, što znači da kao većina mogu da usvoje bilo koju odluku kojom su nezadovoljni Srbi ili Hrvati.
Jedino se u Malom vijeću, koje čine predsjednik Ustavnog suda i njegovi zamjenici, odlučuje konsenzusom, i to samo o zahtjevima za donošenje privremenih mjera i o administrativnim pitanjima o kojima se ne odlučuje na sjednicama Ustavnog suda.
Ovakav način glasanje je uređen Pravilima Ustavnog suda, jer ne postoji poseban zakon o tom sudu. Dakle, zakon koji predlažu srpske i hrvatske partije ne uređuje ovu oblast, nego se odnosi samo na zamjenu stranih sudija domaćim. Ako bi taj zakon prošao u PS BiH, troje stranaca bilo bi zamijenjeno sa troje sudija iz BiH sa još po jednim Srbinom, Hrvatom i Bošnjakom.
Tako bismo došli u situaciju da imamo po troje Bošnjaka, Srba i Hrvata u Ustavnom sudu BiH, odnosno da sudije ni iz jednog naroda opet ne bi imale većinu od 5 glasova. Iako su i u ovom slučaju moguće razne kombinacije, moglo bi se desiti da se trojici sudija iz jednog naroda pridruže još dvojica ili trojica iz drugog, kako bi donijeli odluku koja bi bila potencijalno neprihvatljiva za treći narod.
O ovoja situaciji sada niko ne priča, iako je ona bila pominjana ranije, kada se govorilo o potrebi donošenja posebnog zakona o Ustavnom sudu BiH. Tada je rečeno da bi za svaku odluku Ustavnog suda morao da glasa bar jedan sudija iz svakog od tri konstitutivna naroda.
Postavlja se pitanje da li bi takvo uslovljavanje bilo spojivo sa konceptom bilo kog suda, koji treba da sudi po slovu ustava i zakona, a ne na osnovu nacionalne pripadnosti.
– Naravno da bi bilo, bar kada se radi o odlukama koje su od vitalnog interesa za Republiku Srpsku ili FBiH. Može se preslikati praksa slična onoj u Ustavnom sudu RS gdje postoji Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Ako dvojica sudija Bošnjaka kažu da je povrijeđen interes njihovog naroda, ostalih sedam sudija mogu da misle šta hoće. Ta odluka ne može da stupi na snagu – rekao nam je jedan od istaknutih stručnjaka ustavnog prava, uz molbu da mu, zbog političke osjetljivosti situacije, ne navodimo ime.
Zbog toga kaže da je, u slučaju da uspije zakon o zamjeni stranih sudija domaćim, odmah nakon toga potrebno ići na usvajanje zakona o Ustavnom sudu BiH, koji može da se zove i zakon o postupku pred Ustavnim sudom.
– Tada bi bila stavljena van snage Pravila Ustavnog suda BiH. U tom zakonu treba utvrditi set pitanja o kojima se odluka ne može donositi preglasavanjem. To su upravo ova pitanja od vitalnog interesa za entitete. O tome možda sada nije pametno pričati dok se prvi zakon ne usvoji. Međutim, jedno je izvjesno: Ustav BiH nema niti jedne odredbe koja zabranjuje da se donese zakon o Ustavnom sudu, mimo zakona o prestanku mandata stranim sudijama. Tim zakonom se moraju urediti ovakve stvari, a ne Pravilima Ustavnog suda BiH. Taj sud može pravilnikom da uredi svoju unutrašnju organizaciju i sistematizaciju – zaključuje naš sagovornik.
Popović: Ne računati uvijek na hrvatske sudije
Profesor Pravnog fakulteta u Banjaluci Vitomir Popović kaže da je neophodno što prije staviti ad akta Pravila Ustavnog suda, koja su sada viša u odnosu na bilo koji zakon.
– To je nonsens. Naravno da je bitno da strane sudije odu, ali i ako Ustavni sud BiH bude sastavljen od po troje nacionalnih sudija, i tada će biti moguće preglasavanje. Zato se mora napraviti mehanizam koji će to da spriječi – kaže Popović za Srpskainfo.
Da li je rješenje ranije pominjana odredba da za svaku odluku Ustavnog suda BiH glasa minimalno jedan sudija iz svakog naroda?
– To može i tako da se uredi. Ne treba igrati na kartu da će hrvatske sudije uvijek biti uz naše. Ustavni sud je institucija koja se bavi zaštitom ustava, on nije sudeći sud kao što su osnovni, okružni ili vrhovni sudovi, koji imaju punu jurisdikciju. Ustavni sud ne može da rješava iz nadležnosti vrhovnih sudova RS i FBiH. Oni u Ustavnom sudu sada hoće da zamijene vrhovni sud BiH, da nekom dodjeljuju zemljište, nekom pare. Ne može Ustavni sud da cijeni ustavnost Dejtonskog sporazuma, koji je međunarodni ugovor – poručuje Popović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu