Isključivanje politike iz javnih preduzeća može, kažu, biti na papiru, ali ako se realno govori, ona služe baš da bi se politički povezivali određeni subjekti i partije, odnosno kao plijen pobjedničkih partija.
Kako će se uraditi depolitizacija javnih preduzeća kad nema depolitizacije podjele plijena? Na to još niko nije dao odgovor i o tome nema govora. Podsjetiću da je čak i kantonalna Vlada Sarajeva, koja je rekla da će primat imati isključivo stručnost, pravila sporazum o tome šta kome pripada. Prema tome, od te priče nema ništa dok se prave takvi sporazumi – ocjenjuje ekonomista Svetlana Cenić.
Po njenim riječima, depolitizacija javnih preduzeća je nemoguća misija, jer to niko zaista ne želi. U vlast se, kaže, i ulazi da bi uzelo neko javno preduzeće ili ministarstvo, a smatra i da krajnje autoritarne stranke ne mogu raditi na proklamovanoj depolitizaciji i demokratizaciji društva.
Ako bi se, ističe, gledalo samo sa strane struke, onda ne bismo mogli imati ni situaciju da, recimo, javna preduzeća za gazdovanje šumama budu u minusu.
– Nije normalno da “Šume” budu u minusu, jer je to prirodni resurs koji ima svoje tržište i koji svi traže. A druga je stvar što se svuda namještaju troškovi. Naravno da bi javna preduzeća poslovala bolje i da bi situacija bila potpuno drugačija kada bi profesionalci upravljali njima i kada ne bi služila kao partijski depoi ili kao instrument socijalne politike kada zatreba. Ali to neće biti, jer to nikome na odgovara. Rečeno je da će se u BiH napraviti i registri javnih preduzeća s ažurnim informacijama, uključujući stanje duga, ali to se smišljeno ne radi, jer bi se onda to moralo uknjižiti u javni dug – kaže ona, te dodaje da je situacija vrlo slična i u cijelom okruženju, ali je u BiH to posebno izraženo zbog mnogo nivoa vlasti i broja partija.
Depolitizacija i povećanje efikasnosti javnih preduzeća jedna je od ključnih reformi koje su vlasti u cijeloj BiH obećale da će provesti u naredne 3 godine, u dokumentu o zajedničkim socioekonomskim reformama. U tom dokumenti navodi se, podsjećamo, i da je u BiH više od 550 preduzeća u javnom vlasništvu, koja zapošljavaju oko 80.000 ili oko 11 odsto svih zaposlenih u zemlji.
Istovremeno, oko jedna trećina procijenjenih ukupnih poreskih dugovanja su dugovi javnih preduzeća, uglavnom neplaćenih doprinosa za penzijske i zdravstvene fondove, dok je većina javnih preduzeća u neizvjesnoj finansijskoj situaciji. Ovakvo stanje uzrokuje poremećaje na tržištu i neadekvatnu raspodjelu privrednih resursa, zaključuje se i u ovom dokumentu.
Profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci Stevo Pucar, međutim, podsjeća i da javni sektor postoji i zbog nekih drugih ciljeva države, koji se ne tiču samo profitabilnosti tih preduzeća.
– Da ne bi bilo politizacije, ključna stvar bi bila da se većina tih usluga privatizuje, jer tamo gdje je privatni vlasnik nema politizacije. Ali isto tako, za neke funkcije je očigledno iskustvo pokazalo da ih ne treba privatizovati, jer kada dođu u privatne ruke, slabije obavljaju svoj posao, jer je privatnim vlasnicima cilj uvijek profit. Ono što nije profitabilno se onda slabije obavlja i cijela zajednica onda ima manje koristi. To onda znači da u tim javnim preduzećima treba dovesti do efikasnog menadžmenta, tako da korisnici dobijaju uslugu. Tu je vrlo tanka granica između toga šta treba da bude u rukama države, a šta u privatnim – kaže Pucar.
Daleko od korporativnog modela upravljanja
– Upravljanje javnim preduzećima kod nas nema veze s korporativnim sistemom upravljanja, gdje se vlasnici mogu imenovati u upravne odbore, a onda oni zapošljavaju najbolje menadžere, da te kompanije posluju na najbolji način. Kod nas, umjesto toga, postoji podjela plijena, gdje zapošljavamo zaslužne partijske kolege, a onda gledamo načine da imamo i finansijsku korist. Kakvi su rezultati poslovanja i obavljanja funkcija, uopšte nije bitno – ocijenio je ranije za Srpskainfo ekonomista Zoran Pavlović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu