Predrag je dobio leukemiju 2008. godine, a za sebe kaže da je ponavljač jer je čak četiri puta borio sa smrtonosnom dijagnozom. Danas tvrdi da ljekari znaju o leukemiji, a da je on poznaje, piše Noizz.
Medicinski tim ga je nekoliko puta otpisivao i zvao njegovu porodicu da dođu, da se oproste. Ali je on dokazao da je jači od svake pošasti koja ga snađe.
– Prva leukemija mi je bila najgora i najteža. Trajalo je dugih devet mjeseci i neću da vas smaram kroz kakve muke sam sve prošao. Ono što je činjenica jeste da su mi bile jako male šanse da preživim. Bio sam svjestan da nema šanse da je pobijedim i svakog dana sam sebi postavljao isto pitanje – kako sam uspio da ostanem živ. Dok sam se to pitao dobio sam i drugi put leukemiju i šanse bile drastično manje i ponovo sam uspio da je nadvladam – kaže Slijepčević.
Ako ste mislili da se termin “medicinski fenomen” koristi iako nema osnova za to, ova priča će vas demantovati.
– Za moj tip leukemije M4 treći put nema preživljavanja, tako piše u medicinskim knjigama. Vjerovatnoća da se neću izvući je bila veća od broja atoma u univerzumu. Ja to nisam znao pa sam preživio. Da bi bilo zanimljivije između te treće i četvrte sam imao infarkt. I njega sam preživio. Na kraju, ali ne posljednje, imao sam još jedan infarkt. Kao što je očigledno i on mi nije mogao ništa – priča Predrag.
Kada se prvi put susreo sa dijagnozom kancera govorili su mu da je 50 odsto do medicine, a 50 do njega i njegove volje za izliječenjem.
– Prihvatio sam tu odluku i rekao da smatraju da sam ja moj dio posla uradio. Od tog trenutka sam odlučio da ne znam šta znači riječ predaja. Naučio sam da prihvatim bolest, svoju ličnu odgovornost, da imam pozitivan stav, da nađem snage da istrpim sve muke koje su me snašle, a vjerujte bilo ih je mnogo. Najbitnije, naučio sam da imam povjerenja u ljekare i da isto tako vjerujem sebi.
Nisam ja Supermen, samo sam bio svjestan šta treba da uradim
Dok su svi u njega gledali kao u nekog “vanljudskog” čovjeka koji je uspio sve što jeste, Predrag je svjestan da ga ne odvaja ništa drugo od ostalih ljudi.
– Nisam preživio zato što sam Supermen, zato što imam neke posebne moći ili sam rođen na Kriptonu. Preživio sam samo zato što sam imao potpuno povjerenje u ljekare. Leukemija se ne može da se preživi bez njih, ali ni bez jasne svesti da mi koji se liječimo moramo da damo sve od sebe i da pomognemo ljekarima, da pružimo svoj maksimum. Tada leukemija jednostavno nema šanse – objašnjava Slijepčević.
Danas, kao zdrav čovjek, predstavnik je udruženja Leuka gdje se svakodnevno bori za pacijente koji prolaze kroz ono kroz šta je i on i pomaže u prikupljanju trombocita.
– Samo u jednom danu imali smo 197 novoprijavljenih davalaca matičnih ćelija. Po znanju nas iz Leuke, a bogami, i Registra, nikad nije bilo više u jednom danu. Doživio sam da se formira najhumaniji red, red za vađenje te jedne epruvete krvi. Povremeno, u većini naših akcija, bi se čekalo po nekoliko minuta da se uzme ta jedna epruveta. Sada taj red traje satima. Bijući ovu bitku, bitku za ljudske živote, bio sam, ponekad, svjedok izvanrednih dokaza naše humanosti. Vjerovali ili ne ima mnogo onih koji su spremni da stanu u red kako bi nekome poklonili život.
I ne brine on samo o dobrovoljnim davaocima, on svoju priču priča tako da svako ko sa njim sjedne pomisli da je sve moguće. Teška priča iz njegovih usta zvuči kao najpozitivnija stvar i to je najbitnije što ćete od njega naučiti. Imati stav i vjerovati u svoju dobru budućnost, jer pozitiva je i te kako bitna.
Ono što on za kraj podvlači jeste: “Poslije svake moje leukemije, jasno i glasno sam rekao: Ako se vrati i ako se ja vratim ovdje, pobijediću je opet. To i vama sada kažem.”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu