Ko je pobijedio na izborima, ko je ukrao, ko kome pokušava podvaliti, ko je izdajnik, ko je patriota, ko napada, a ko brani Republiku Srpsku, ko može više naroda izvesti na ulicu, jesmo li se već jednom prebrojali ili ćemo se i dalje “ćerati”.
Brojna su pitanja političari delegirali pred sluđene građane Republike Srpske i javnost. I dok na neke odgovore još čekamo jedno je sigurno, a to je da smo na ovim izborima, ako ništa, naučili nekoliko bitnih stvari.
“Kraduckanje” na izborima je dozvoljeno jer se krađe događaju svugdje u svijetu.
Krađa i nije krađa sve dok ne prelazi jedan odsto po biračkom mjestu.
SNSD, SDA i HDZ BiH su i dalje najjače političke partije u Srba, Bošnjaka i Hrvata.
Milorad Dodik nije oprostio Banjalučanima što su na izborima 2020. godine okrenuli leđa Igoru Radojičiću, ali ni oni još nisu oprostili njemu prijetnje koje im je uputio nakon gubitka gradonačelničke pozicije u najvećem gradu Srpske.
Dodik je izgubio Banjaluku, a Bakir Izetbegović Sarajevo.
Od 1,26 miliona građana sa pravom glasa u Republici Srpskoj na izbore je izašlo tek pola ili 676.762 od čega je nevažećih listića bilo oko šest odsto. Iz toga proizlazi da je vlast u Republici Srpskoj izabralo oko 637.823 građana, od kojih je 47 odsto glasalo za Dodika, a oko 43 odsto za Trivićevu, pa tako niko od političara ne može da se pohvali kako ima apsolutnu podršku građana Srpske već podršku tek jedne četvrtine građana ove napaćene Republike.
Izbori su pokazali da vlast i dalje na ulice može da izvede duplo više ljudi od opozicije.
I vlast i opozicija brane izbornu volju građana.
Građani Republike Srpske vole da šetaju od parka “Mladen Stojanović” do Trga Krajine pod zastavama Srpske i Srbije, ali samo kada treba slijediti političare, jer visina plata, enorman rast cijena, akcize na gorivo i slične stvari ih ne zanimaju.
Milorad Dodik je i dalje najjača politička figura u Srpskoj, čovjek koji ima harizmu i autoritet, kako u vlastitoj stranci, vladajućoj koaliciji, tako i među narodom, i jedini je lider u Republici Srpskoj čija stranka već 16 godina ima najveću podršku građana na izborima.
Dodik već 12 godina pobjeđuje u trkama za predsjednika Srpske ili srpskog člana Predsjedništva BiH.
Dodik je Republika Srpska i jedini može sačuvati Srpsku, iz čega proizilazi da jednog dana kada njega ne bude neće biti ni Srpske.
Mali političari se vječito vješto kriju iza leđa velikih, umišljajući političke veličine i prijeteći narodnom revolucijom, iako po broju osvojenih glasova na izborima ne mogu parirati ni predsjedniku svoje mjesne zajednice.
Od Darka Banjca, preko Dragana Čavića i drugih prvaka vladajuće koalicije, čije partije zajedno nemaju ni pola glasova koje je osvojio SNSD ili čiji lideri ne mogu da uđu u skupštinu ni preko kompenzacione liste druge stranke, a oni koji su ušli nemaju podršku ni 5.000 građana u gradu u kojem žive, sve češće čujemo kako prijete narodom i ulicom iz čega se da zaključiti da su sebi umislili da su oni Milorad Dodik i da su oni ti koji su dobili 300.000 glasova na izborima, a ne on.
O narodnoj volji i gubitnicima više pričaju oni koji koji su i sami gubitnici.
Stranački prvaci vladajuće koalicije nisu samo vođe svojih stranaka već vaskrsli srpski junaci, od Obilića i Lazara, preko Karađorđa i vojvode Mišića, pa do Gavrila Principa.
I na kraju, svi nastavljaju borbu, niko ne odustaje.
Prebrojavaćemo se još.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu