Praznični dani, kojima se svi radujemo, za njih su puni iskušenja. S tugom se sjećaju svoje kuće, koju su, ni krive ni dužne, morale su napustiti da bi spasile živu glavu i zdrav razum. Miris sarme i kolača podsjeća ih kako su, godinama, a neke i decenijama, Nove godine i Božiće iščekivale sa zebnjom, sluteći šta ih čeka. Jer, o praznicima su nasilnici najsuroviji.
A onda, i ta tradicija! Ko će u ovoj kući, punoj žena i djece, uneti badnjak, zapaliti svijeću, razlomiti česnicu? A opet, bolje je bez domaćina, nego strijepiti od domaćinove teške ruke i poganog jezika.
Nada Jeličić, dugogodišnja domaćica u Sigurnoj kući u Banjaluci, kaže da, uprkos svemu, praznična atmosfera ispunjava svaki kutak ove kuće.
Toplo je, sigruno, imamo svega. Sve žene su se djecom okupile u kuhinji , pa zajedno spremaju svečanu trpezu. Žene su u gradu kupile badnjak i svijeću. Neke od njih odu i u crkvu, da se pomole. Istina, nema rituala u kojima učestvuju muškarci – kaže Nada.
Nema, naravno, ni alkohola, takav je kućni red, ali žene ne žale zbog toga. Znaju one dobro kakvo je zlo rakija!
Uz žene su, i ovih prazničnih dana, profesionalke, koje im pomažu da i podržavaju ih: socijalna radnica, psihologinja, medicinska sestra. Bar jedna od njih uvijek je tu.
– Nikad ne zaboravljamo da su praznici teški za njih, čak i kad su u najboljem raspoloženju, nikad se ne zna kada će trauma isplivati i uzdrmati ih – kaže koordinatorka Sigurne kuće Amela Bašić Tomić.
Mira se sa svojim traumama još uvijek bori. Teško joj je što nakon 30 godina prvi put Božić dočekuje daleko od kuće u kojoj je izrodila i podigla djecu. Nepravda je to, kaže ona. A opet, kaže, ono što je najvrednije ima. Sin i kćerka, oboje fakultetski obrazovani, dobri, čestiti mladi ljudi, daleko su, ali su svim srcem uz nju.
– Meni je Božić svaki dan, kad me moja djeca pozovu. A nema dana da se, bar jednom, ne čujem sa njima. Pitaju me, kako ćeš, majko, Božić pregurati, je li ti teško? Velim ja njima, a šta mi fali! Za čim da žalim! Zar za tim, što muž skupi cijelo selo, kad peče pečenicu, pa se ponapijaju i maltretiraju me po cio dan svojim zanovijetanjem. A onda, kad svi odu… Bolje da ne pričam – kaže Mira.
U Sigurnu kuću je došla prije tri mjeseca. Pravo iz bolnice. Surpug ju je tako prebio, da nije mogla ustati iz kreveta, niti se okupati i presvući. Nije mu to bilo prvi put, ali nikad nije bio tako svirep. Dok su djeca živjela sa njima, još se nekako i dalo trpiti. Ali, kad je sin otišao na postiplomske, a kćerka u inostrastvo, potpuno se razulario.
– Prvi put mi je kćerka došla iz inostranstva i zatekla me u bolnici, unakaženu. Rekla mi je: “Nećeš se, majko, njemu vraćati, dok sam ja živa”- priča Mira.
Zbog djece je, kaže, sve ove godine skrivala svoju muku, mada vjeruje da su sin i kćerka naslućivali šta se dešava. A dešavalo se svašta. Naročito o praznicima.
– Božić, Novu godinu, našu krsnu slavu, sve bi mi zagorčao. Da li zbog rakije, ili eto, od bijesa, da pokaže ko je gazda, prvo krenu uvrede, pa najgroznije psovke i poniženja, a onda i šaka. Sve sam se nadala, popraviće se, ali nema od toga ništa. Jeste da svake noći oplačem, za svojom kućom i svojom djecom, ali Bog zna, možda će mi ovaj Božić, biti naljepši u poslednjih nekoliko godina. Šta mi fali ovdje sa mojim ženama – kaže Mira.
Mira, naravno, nije njeno pravo ime. Ovako smo je nazvali za potrebe ove predbožićne priče.
Kako će se njena priča završiti, niko još ne zna, pa ni ona sama. Ali da priče iz Sigurne kuće mogu imati srećan kraj, svjedoči i sudbina žene, koja je prije nekoliko godina ovde dočekala Božić.
– Uz pomoć velikog prijatelja naše kuće, pokojnog Slaviše Krunića, ova se vrijedna, energična žena zaposliila, a potom i podigla kredit i kupila malu kuću sa okućnicom u okolini Banjaluke. Danas je srećna i samostalna – priča Nada Jeličić.
Obilježavaju sve vjerske praznike
Većina žena, žrtava nasilja u porodici su religiozne i poštuju tradiciju, pokazalo je istraživanje koje je sproveo Centar za edukaciju “Pro Educa”. Prema rezultatima tog istraživanja, kojim je obuhvaćeno 108 žena, koji se u posljednje tri godine bile smještene u jednoj od pet sigurnih kuća u Republici Srpskoj i Federaciji BIH, 63 odsto žena izjasnile su se kao vjernice.
Kako kaže Nada Jeličić, u Sigurnoj kući u Banjaluci se obilježavaju svi vjerski prazninici, koje slave žene smještene u skloništu. Tako je više puta ovdje proslavljen Bajram, a jednom i katolički Božić.
– Bez obzira na to kojoj religiji pripadaju, i da li su uopšte vjernice, uvijek sve žene učestvuju u pripremi i proslavi vjerskih praznika. Nikad zbog toga nije bilo nesporazuma, niti problema – kaže Nada.
Takođe, poštujući vjerske potrebe žena, njima je omogućeno da posjećuju crkve i džamije, ali vjerski službenici ne dolaze u Sigurnu kuću. Takva su pravila.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu