U pitanju je drugi dan hrišćanske žalosti, nakon Velikog petka kada je Hrist razapet na Golgoti, zbog čega se i Velika subota, koju je prema vjerovanju Isus Hristos proveo u Hadu, podzemlju, i provodi se u molitvi i tišini.
Jutrenje Velike subote u novije vrijeme ne služi se rano izjutra, već na Veliki petak uveče. Pred Hristovim grobom, uz kađenje i držanje svijeća, vrši se slika Hristovog pogreba. Slavi se pobjeda Hristova nad smrću i prvi put se saznaje da je ovo blagoslovena subota u kojoj Spasitelj leži mrtav.
U njoj je Spasitelj usnuo, uz njegovo obećanje da će vaskrsnuti u treći dan. Vjernici cjelivaju plaštanicu koja je na Veliki petak svečano iznijeta pred pravoslavne oltare.
Narod u hramovima odgovara molitvom na horsko pojanje anđela i sa upaljenim voštanicama iščekuje Vaskrsenje, najradosniji praznik pobjede života nad smrću koji je osnova hrišćanske vjere.
Ovaj obred se poštuje u svim pravoslavnim hramovima, a u Jerusalimu se sva događanja vezuju za Crkvu Groba Hristovog, gdje vernici svake godine na Veliku subotu prisustvuju čudotvornoj pojavi “Blagodatnog ognja”.
Običaji na Veliku subotu
Velika subota je dan uoči Vaskrsa u kome se završavaju poslovi neophodni za doček velikog praznika. Priprema se hrana, ukrašava dom, a u nekim srpskim krajevima se na ovaj dan farbaju jaja. U Homolju mijese kolač – vaskršnjak – okićen bosiljkom, kao i manji kolačići.
U jugoistočnom Banatu mijese kolačiće koji se poslije bdenja nose na groblje. Grob se preliva vinom i okadi.
Na veliku subotu se ne radi u polju i žene ne rade ručne radove. Vjeruje se i da bi na Veliku subotu trebalo da se učini kakvo dobro ili milosrdno djelo da bi “nekome krenulo”, prenosi Stil.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu