Tokom tih sat i po, od 12 do 13.30 sati, država mora biti tiha, odnosno nije dozvoljeno “košenje trave, niti glasna muzika”. Uz to, Lihtenštajn svojim građanima nalaže da svake godine u februaru ili martu uzmu nedjelju dana slobodno da bi se bavili sportom, na tzv. “sportski praznik”, a porez na dobit je među najnižima u Evropi 12,5 odsto.
Ta država nema izlaz na more, jedna je od najmanjih zemalja svijeta i ima manje od 40.000 stanovnika, a trećina njih su stranci. Iako nije zemlja članica Evropske unije, dio je Evropske slobodne trgovinske zone (EFTA), šengenskog prostora i Evropskog ekonomskog prostora. Kako je sve to moguće?
Naime, nakon Prvog svjetskog rata Lihtenštajn se našao na rubu bankrota pa je zemlja odlučila da smanji poreze. Zato je pedestih godina najviši porez bio samo 1,4 odsto što je, naravno, privuklo strane korporacije da svoja sjedišta otvore upravo u Lihtenštajnu.
Tako je već do sedamdesetih godina prošlog vijeka ekonomija te zemlje procvjetala, a danas “CIA World Factbook” opisuje Lihtenštajn kao “naprednu, visoko industrijalizovanu ekonomiju otvorenu za preduzetnike s razvijenim finansijskim sektorom”.
Međutim, nizak porez nije jedino što korporacije i dalje privlači u Lihtenštajn. Ta je zemlja je svojevrsno porezko utočište, te čak pravi razliku između izbjegavanja plaćanja poreza i poreske prevare, pri čemu drugim državama daje podatke o kompaniji ili instituciji samo u jasnim slučajevima poreske prevare. Uz to, zbog nedostatka transparentnosti u bankarskim i poreskim sistemima, država je neprestano meta međunarodnih pritisaka, pa se čak našla na crnoj listi EU sa zemljama koje ne sarađuju u poreskom nadzoru, piše “Jutarnji”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu