Usvojeni amandman izložio je potpredsjednik NSRS iz Ujedinjene Srpske, advokat Milan Petković.
On za Srpskainfo objašnjava da osuđeni, tek kada bude izrečena zatvorska kazna, ima mogućnost da podnese zahtjev sudu, koji će donijeti odluku o zamjeni kazne i ostavlja se rok za plaćanje. Petković uvjerava da nema razloga za bojazan da bi se optuženi za krupnija krivična djela mogli izvući s godinom dana zatvora, koja bi potom bila novčano otkupljena, a osuđeni ostao na slobodi.
– Sud nikad neće izreći godinu dana zatvora za mrtvu glavu – kategoričan je Petković.
U čemu je smisao ove zakonske mogućnosti? Petković podsjeća da se još na pravnom fakultetu uči da su kratkotrajne kazne zatvora „seminar kriminaliteta“. To znači da kazne do godinu dana zatvora “nemaju nikakav efekat na onoga ko je osuđen”.
– Naprotiv, osuđenik samo vidi da to nije toliko strašno i da mu podstreka da i ubuduće čini krivična djela. Istovremeno, boraveći kratkotrajno u zatvoru, on upoznaje ljude iz kriminalnog miljea kojima, kada izađe iz zatvora, često služi kao produžena ruka, završava neke kriminalne radnje. Na drugoj strani, prema Zakonu o radu, za kazne zatvora preko šest mjeseci automatski se dobija otkaz ugovora. Dakle, ljudi kada dobiju devet mjeseci zatvora, odleže šest mjeseci, jer nakon dvije trećine mogu da dobiju uslovni otpust, ali ostanu bez posla, stigmatizuje ih okolina, a apsolutno nemamo nikakav efekat – ubijeđen je Petković.
Iz prakse navodi primjer mladog vozača iz Gradiške kome je, dok je vozio trijezan i poštujući ograničenje brzine, pred automobil istrčao pješak.
– Čovjeku je potvrđena presuda od šest mjeseci zatvora. Mora da leži najmanje četiri meseca, ostaće bez posla. O takvim slučajevima pričamo. Tamo gdje je, primjera radi, vožnja u alkoholisanom stanju rezultirala smrtnim ishodom, kao što je posljednji slučaj saobraćajne nesreće u Prnjavoru, sud u takvim slučajevima uvijek izriče po nekoliko godina zatvora – poručuje Petković.
Dan zatvora
Govoreći o finansijskoj strani priče, kaže da, prema zvaničnim podacima, dan zatvora državu košta 70 KM, a zamjenom kazne zatvora novčanom, država naplaćuje 50 KM po danu od onoga ko se odluči za ovu opciju.
– Nije tačno da je to samo za bogate. Jer, i za siromašne u zakonu postoji mogućnost zamjene zatvorske kazne za rad u javnu korist na slobodi. S jedne strane, pooštrena je kaznena politika jer je uvedena doživotna kazna za najteža krivična djela, a na drugoj strani za kazne do godinu dana pronađeni su blaži načini izdržavanja kazne – dodaje Petković.
Podsjećamo da je u ranijem zakonu dan zatvora mogao da se otkupi za 100 KM.
Istovremeno, Ivanka Marković, profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci i poslanik SDS u Narodnoj skupštini, žestoko se protivila izmjenama Krivičnog zakonika RS amandmanom Ujedinjene Srpske, jer ga smatra potencijalno koruptivnim.
– Ovim rješenjem dobili smo sljedeće: onaj ko ima para platiće 18.250 KM, jer se zamjena kazne zatvora do jedne godine vrši tako da se jedan dan zatvora mijenja sa 50 KM, i on neće ići u zatvor, već će slobodno da se kreće gradom, bez obzira za koju vrstu krivičnog djela je osuđen. Prema usvojenom amandmanu, učinilac bilo kojeg krivičnog djela koji je osuđen na kaznu zatvora do jedne godine ima mogućnost da podnese zahtjev sudu da se njegova kazna mijenja novčanom kaznom, odnosno da se „otkupi“, a ja vjerujem da će takva odluku biti donesena u skoro svakom slučaju – kaže Markovićeva za Srpskainfo.
Na čemu temelji ovakve tvrdnje? Markovićeva podsjeća da je slična praksa postojala i ranije, ali da je kao loša izbačena usvajanjem novog Krivičnog zakonika Srpske 2017.
– Dešavalo se u praksi da se štimaju kazne zatvora tako što se između tužilaštva i optuženog i njegovog branioca postigne sporazum o priznaju krivice kojim se sudu predloži izricanje kazne ispod zakonskog minimuma predviđenog za to krivično djelo, odnosno da se za krivično djelo izrekne kazna zatvora šest mjeseci i da se onda otkupi. U praksi sudova u BiH je zabilježen slučaj da je učiniocu za ratni zločin izrečena kazna zatvora do jedne godine koju je onda on „otkupio“, a u praksi sudova u RS imamo i presudu kojom je nastavnik osuđen za krivično djelo na štetu polnog integriteta svoje učenice, pri čemu mu je sud ublažio kaznu ispod zakonskog minimuma i izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koju je nastavnik „otkupio“. Postavlja se pitanje kakva je tu generalna prevencija kada poručujete da onaj ko ima para, ko je bogat i ko može da otkupi kaznu zatvora, neće ići u zatvor, iako je sud prilikom odlučivanja o vrsti i visini krivične sankcije uzeo u obzir sve okolnosti tog slučaja i zaključio da mu treba izreći kaznu zatvora upravo zbog postizanja svrhe kažnjavanja, odnosno generalne i specijalne prevencije – dodaje Markovićeva.
Prema njenim riječima, pozadina novog rješenja u KZRS je „štimanje kazne, dogovor između advokata, tužioca i suda, jer sporazum o krivici mogu da sklope optuženi i advokat s jedne i tužilaštvo s druge strane, a potvrđuje ga sud“.
– Ako sud u prvobitnoj odluci zaključi da treba izreći kaznu zatvora, na osnovu čega taj isti sud onda po zahtjevu osuđenog, na osnovu istih činjenica i okolnosti, svoju odluku mijenja i mijenja mu kaznu zatvora novčanom kaznom – pita Markovićeva.
Svrha kažnjavanja
Kako kaže, priča o tome da se otkupom zatvorske kazne puni budžet je priča kojom se zapravo krije prava svrha ove koruptivne odredbe.
– Postavljam pitanje da li je svrha krivičnog zakonodavstva da se puni budžet RS ili da se spriječi činjenje krivičnih djela i da se utiče na potencijale učinioce krivičnih djela da ne izvrše krivično djelo, odnosno na onog ko je već počinio krivično djelo, da ga više ne ponovi. Osim toga, i do sada je postojala mogućnost da se, u opravdanim slučajevima, izrečena kazna zatvora do jedne godine ne izvršava u penitensijarnoj ustanovi, već da se izdržava u prostorijama u kojima osuđeni stanuje, tzv. kućni zatvor, ako se radi o starim, iznemoglim i invalidnim licima, trudnicama, samohranim roditeljima maloljetne djece. Samo je izuzetak kada se radi o licima koja su osuđena za krivična djela protiv braka i porodice ili na štetu člana porodice – naglašava ona.
Pored toga, dodaje Markovićeva, postoji mogućnost da se izrečena kazna zatvora do jedne godine mijenja alternativnom mjerom “rad u javnom interesu”, koja se izvršava nakon radnog vremena osuđenog, ili u dane vikenda, tako da on i dalje obavlja svoje redovne obaveze, a u slobodno vrijeme obavlja rad u javnom interesu.
– Ako dodamo i obavezu suda da prilikom izricanja kazne zatvora do šest mjeseci prvo mora provjeriti da li bi u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja bila postignuta novčanom kaznom i da li bi je osuđeni mogao izvršiti, pa ukoliko odgovor na postavljeno pitanje bude pozitivan, onda je sud dužan da izrekne novčanu kaznu, a ne kaznu zatvora, onda je očito da je Krivični zakonik iz 2017. predvidio mnogo mogućnosti za zamjenu kazne zatvora do jedne godine, a oni su vratili ovu koruptivnu odredbu u KZ – zaključuje Markovićeva.
Nivo BiH
Predlagači ovakve zakonske odredbe tvrde da se na taj način izjednačava položaj počinilaca krivičnih djela, jer otkup kazne postoji u zakonima FBiH, Distrikta Brčko i na nivou BiH.
Prof. Marković kaže da je tačno da postoji, ali naglašava da su to pogrešna rešenja koja nema nijedna od zemalja u okruženju.
– Da su malo bolje pogledali krivično zakonodavstvo BiH vidjeli bi da je u tom zakonu rečeno da se ne može zamijeniti kazna zatvora do godine dana novčanom za određena krivična djela. Postoje ograničenja. Ovako, ovim rješenjem mi smo otvorili ponovo put za mogućnost korupcije, za „štimanje“ kazne. Stvorili smo krivično zakonodavstvo po mjeri bogatih, a ne po mjeri svih građana RS – zaključuje Ivanka Marković.
Odgovarajući na ovakve stavove, Milan Petković kaže da je Markovićeva profesor, ali da nikada nije bila sudija, tužilac ni advokat, i da stvari posmatra samo sa teoretske strane.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu