Roditelji traže savjete psihologa, sociologa i drugih stručnih ljudi mogu da potraže na broj 0800 007 000. A dostupno im je i savjetovanje putem četa.
– Oni se prije svega interesuju zašto se ovo desilo. Pričaju o osjećanjima straha, nebezbijednosti i nesigurnosti – navodi Gajić.
Mladi se boje, prisutan je strah
Ističe da djeca i mladi koji ih pozovu izražavaju zabrinutost kako za sebe tako i za svoje prijatelje, članove porodice i pitaju se – kako mogu u ovoj situaciji da pomognu i budu im dostupni.
– U prethodnih nekoliko dana postoji blagi porast poziva, prije svega djece i mladih ka Nacionalnoj dječjoj liniji. Oni se prije svega interesuju zašto se ovo desilo. Pričaju o osjećanjima straha, nebezbijednosti i nesigurnosti. Mlađu djecu zanima zašto se to desilo, bitno im je da o tome mogu da porazgovaraju. Sa druge strane, mladi to povezuju sa svojim unutrašnjim stanjima, sa tim kako se osjećaju. Oni lakše artikulišu kako misle i šta misle na ove teme i izvjesno lakše komuniciraju putem pisane riječi – navodi Gajić.
Ukazuje da nisu sva djeca spremna da odmah govore o tragičnim događajima, te da je tu ključno strpljenje i dostupnost za razgovor onog trenutka, kada oni osjete potrebu za tim.
– Bitno je da razumijemo da je za taj telefonski poziv potreban prostor, kako psihološki tako i fizički, i da možda u ovom trenutku djeca još uvijek nisu spremna i nemaju dovoljno tog prostora – objašnjava.
Savjeti za roditelje
Roditeljima savjetuje da pored dostupnosti za razgovor, prate ritam svoje djece u toku dana – da li lijepo spavaju, kako se ponašaju, da li rade stvari koje su radili ranije, šta je ono što odskače od uobičajenog ritma djeteta uz spremnost da budemo tu kao dio podrške.
Ukazuju da ih kontaktiraju i roditelji, koji su, kaže, veoma zabrinuti. Pitaju se šta da rade, na koji način mogu da budu korisni svojoj djeci i kako da im pomognu.
O tome kako pomoći deci da se vrate u školske klupe kaže da je preporuka svima da se djeca vrate u školu, da se u što većoj mjeri vrate rutinama i svojim sadržajima u toku dana, ali da treba imati razumijevanja i za one koji na to nisu spremni u ovom trenutku.
– Značajno je da pored toga budemo dovoljno osjetljivi i za onu djecu i one mlade, kojima je potrebno još više vremena i da im budemo dostupni – navodi Gajić, piše Blic.
Stručna pomoć dostupna roditeljima i starateljima
Ukazuje da je i roditeljima razgovor o tragičnim događajima previše težak, izazovan i bolan.
– Značajno je i da roditelji potraže pomoć, podršku za sebe, da sa ljudima od povjerenja u svom okruženju razgovaraju i razmijenjuju provjerene i precizne informacije, budu u kontaktu sa školom, i da koriste resurse koji su im
Objašnjava da su sve usluge anonimne i poverljive, piše RTS.
– Djeca nižeg školskog uzrasta radije koriste telefonske servise dok mladi više koriste savjetovanje odnosno komunikaciju putem četa. I tu smo vidjeli da postoji prostor, da lakše otvaraju različite teme kao o dva užasna tragična događaja koja su se dogodila – zaključio je Gajić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu