Sve tanji novčanici, ali i dobra informisanost, podstakli su potrošače da se sve češće žale na trgovce i davaoce usluga i traže da se poštuje njihov novac i zakonom propisana prava.
A Zakon o zaštiti potrošača je jasan: potrošač ima pravo da zna šta kupuje, a ako se ispostavi da je obmanut, ima pravo da zamijeni kupljeni proizvod ili dobije natrag svoj novac. O tome nije razmišljao student iz Banjaluke, kada je nedavno kupio zimsku obuću sa oznakom „waterproof”. Iako je znao šta to znači, pitao je i trgovca i on mu je potvrdio da su cipele vodootporne.
Ali, čim sam ih obuo i izašao na snijeg, noge su mi bile mokre. Vratio sam cipele u radnju i tražio novac, trgovci su bili ljubazni, ali su se iz petnih žila trudili da izbjegnu vraćanje novca i da me nagovore da zamijenim obuću. Tek tada su mi rekli da „waterproof” deklaracija ne znači mnogo i da je jedina sigurno nepromočiva obuća ona sa oznakom ,,Gore Tex”. Ispada da treba završiti poseban kurs, da bi čovjek bio siguran pri kupovini – kaže naš sagovornik.
Ne treba završiti kurs, ali treba biti informisan o svojim potrošačkim pravima, odgovara Murisa Marić, izvršna direktorka Udruženja “Don” iz Prijedora, koje već godinama radi na edukaciji i potrošača i trgovaca.
Dodaje da je nekvalitetna i neadekvatno deklarisana obuća odavno na vrhu crne liste, kada su u pitanju žalbe kupaca, ali da je danas mnogo lakše izaći na kraj sa trgovcima, jer su i oni bolje edukovani.
Građani se, dodaje Marićeva, često žale i na komunalne usluge te na kablovske operatere, a jedan od takvih slučajeva rezultirao je i kolektivnom žalbom, koja je riješena u korist potrošača.
Žalbe na banjalučku “Toplanu” stigle su čak do institucije Ombudsmana za ljudska prava BiH, a na račune za struju, vodu i grijanje građani iz svih krajeva BiH žalili su se i udruženjima potrošača.
Jedno od najaktivnijih takvih udruženja je trebinjska “Oaza”. Izvršna direktorka ovog udruženja Nedeljka Ilijić kaže da se, kad je roba u pitanju, kupci već godinama najčešće žale na obuću i bijelu tehniku.
– Kad je obuća u pitanju, problem su deklaracije, koje često ne odgovaraju stvarnom kvalitetu i osobinama robe, a na to su se žalili čak i trgovci. Kad su u pitanju kućanski aparati, potrošači se najčešće žale na to da se uređaji kvare čim im istekne garancija, te da su u pitanju ozbiljni kvarovi, pa se popravka ne isplati. Za naš standard je to zaista problem, jer, na primjer, malo koja porodica može sebi dozvoliti luksuz da svakih pet godina kupuje veš mašinu – kaže Ilijićeva.
Kad su u pitanju usluge, najviše je primjedbi na telekom operatere, ali građani nisu zadovoljni ni elektrodistribucijom i komunalnim uslugama.
Ipak, situacija je danas, kaže, mnogo bolja nego prije nekoliko godina. Reklamacije potrošača se češće i bez mnogo problema uvažavaju, jer su i potrošači i trgovci bolje edukovani.
– U tome su veliku ulogu odigrala udruženja potrošača i naša saradnja sa trgovcima i inspekcijama, ali i sa drugim istitucijama, poput ombudsmana – dodaje Nedeljka Ilijić.
U instituciji Ombudsamna za zaštitu potrošača BiH, sa sjedištem u Mostaru, kažu da im se obraćaju potrošači sa područja cijele BiH. Samo u prošloj godini ova institucija, iako je u javnosti malo poznata,primila je više od 380 žalbi, od kojih su neke imale kolektivni karakter. Do ombudsmana najčešće stignu komplikovaniji slučajevi, te oni kada je kupac ili stranka iz jednog entiteta oštećena u drugom entitetu, pa je teško odrediti nadležnost. U instituciji Ombudsmana kažu da posebnu pažnju posvećuju informisanju javnosti i potrošača.
– Zato nam je dragocjena saradnja s obrazovnim institucijama i medijima, koji su u svojim domenima prepoznati kao nosoci zaštite potrošača – kaže pomoćnica Ombudsmana za zaštitu potrošača Bih Tajma Tanović.
Atak na usamljene enzionere
Mnogo prevara, navode u udruženjima potrošača, ima pri prodaji putem internet, ali i telefonskoj prodaji, gdje su najčešće na meti usamljeni penzioneri. Starije ljude često trgovci uključuju i u prezentacije, kako bi im prodali robu koju oni ustvari ne žele.
– Jednog penzinera su tako na prezentaciji ubijedili da potpiše ugovor koji nije imao priliku ni čestito pročitati, pa su mu na osnovu tog ugovora isporučili skupi dušek, kraći za 40 centimetara od kreveta koji on ima. Pošto je potpisao ugovor, ni inspekcija mu nije mogla pomoći – kaže Nedeljka Ilijić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu