Ne postoji gora bolest nego kad nas duša boli. Poslije porođaja recimo, poslije lošeg braka, loš razvod, gubitak nekog, nekad sam znala iz čista mira da sam tužna, depresivna, nisam posložila neke stvari. Ljudi ne vide kad nekog duša boli, pa onda se ubio, digao ruku na sebe, na majku, na dijete, kad duša boli, to se ne vidi. Džabe je sve. Kad potražimo pomoć i kad priznamo sebi da smo loše, 50 odsto smo izliječeni. Danas možeš da se informišeš, postoje telefoni, da potražiš pomoć. Shvatila sam kad nisam mogla da nađem nijedan razlog da ustanem iz kreveta, a bilo ih je puno. Krajnje je bilo poslije izlaska iz Zadruge, korona, tu je bio kraj. Luna u drugom stanju, a ja razmišljam, poslije svega što sam preživjela, sa 17 godina sam došla skoro na ulicu. Ležim u svom krevetu, čekam unuče, to nisi ti, ustani, moraš da budeš ono što jesi. Sad su ovo suze radosnice, jer znamo da je sve dobro. I meni je nečije iskustvo pomoglo, ako samo jedan čovjek uspije da nauči nešto iz mog iskustva, ja sam srećna rekla je Anabela.
Pjevačica je otkrila i šta joj je davalo snagu u teškim trenucima.
– Mislim da na ovaj svijet dolazimo po iskustvo, zato postoji čuvena rečenica: “Bog ti daje koliko možeš da podneseš”, mi smo po to došli, ali smo zaboravili. Kad shvatiš to, osjetiš snagu, kažeš aplauz za mene, budeš ponosan na svoju snagu. Ako sam mogla to, pa šta ne mogu. Zamislim da me ljudi vole, kako pjevam, kako sam na nastupu, sve mi se ostvarilo, a bila sam neko ko ne smije da izađe pred ljude, ispred svoje zgrade – ispričala je Atijasova, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu