Ovaj jezivi slučaj, koji je danima držao u strahu cijelu Bosnu i Hercegovinu, upozorava na ozbiljne “rupe” u sistemu krivičnog zakonodavstva i zaštite bezbjednosti. Nameće se pitanje da li ulicama BiH u ovom trenutku slobodno šetaju mnogi Gačići: psihički bolesni, nasilni i opasni ljudi. Odgovor nije umirujući. Čvor se krije u krivičnim zakonima, koji, pojednostavljeno rečeno, psihički zdrave ubice šalje u zatvor, a one bolesne na slobodu.
Na to je nedavno upozorio i Milan Tegeltija, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH. Problem je, poručuje on, ali i drugi stručnjaci, nastao 2003. kada je iz krivičnog zakonodavstva u BiH izbačena za ovakve slučajeve najefikasnija mjera “obavezno pshijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi”.
– Novim krivičnim zakonima umjesto nje je uvedena mjera bezbjednosti “obavezno psihijatrijsko liječenje”, koja se samo slično zove, ali je po svojoj prirodi puno drugačija i pokazalo se neadekvatna – poručio je Tegeltija na svom Fejsbuk profilu.
Slučaj Gačić i slabosti krivicnog zakonodavstva u BiH. Na mogućnost da se dese slučajevi kao što je slučaj Gačić ,…
Posted by Milan Tegeltija on Tuesday, February 12, 2019
Naime, po tom principu psihički bolesne ubice se umjesto u klinike zatvorenog tipa “prosljeđuju” Centrima za socijalni rad, koji preuzimaju brigu o njima, i to samo dok traje zatvorska kazna ili uslovna osuda.
Zakon
Ljubinko Mitrović, Ombudsman za ljuska prava BiH i doktor pravnih nauka, objašnjava da je razlika bitna, jer stara mjera “obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi” nije zavisila od volje bolesnika – počinioca krivičnog djela.
– Naravno, ljudska prava psihičkih bolesnika moraju biti zaštićena, ali kada je u pitanju način zaštite bitna je razlika između onih koji nisu počinili krivično djelo i onih koji to jesu uradili u stanju neuračunljivosti – kaže Mitrović.
Dodaje da je struka saglasna da se mjera obaveznog liječenja i čuvanja u psihijatrijskoj ustanovi mora vratiti u krivično zakonodavstvo. Za sad je to učinjeno samo u Republici Srpskoj, gdje je 2017. novim Krivičnim zakonikom ova mjera ponovo uvedena, a ubice bolesnici se upućuju u Zavod za forenzičku psihijatriju Sokolac. Tu ostaju koliko je neophodno, da bi se izliječili, jer mjera nema rok trajanja, kao zatvorska kazna.
“Dobro vladanje”
Posebno je pitanje kako je Gačić, dva puta zaredom, nakon osude za teško ubistvo, pušten iz zatvora poslije dvije trećine odslužene kazne zbog “dobrog vladanja”.
S jedne strane, to jeste čudno, ali praksa pokazuje da se vrlo opasni ljudi, poput pedofila, ubica ili porodičnih nasilnika, ponašaju kao uzorni građani, pa i uzorni osuđenici u zatvorima. Tako nasilnici, koji „između svoja četiri zida“ prebijaju supruge i djecu, u društvu slove kao duhoviti i šarmantni ljudi, kojima se svi dive. Ipak, stručnjake ova fasada ne može da prevari, pa je zato, smatra ombudsman Mitrović, vrlo sporna odluka da Gačić bude uslovno pušten na slobodu.
– Uslovni otpust nakon dvije trećine kazne je mogućnost, a ne i obaveza. Očigledno, ovdje nije bilo koordinacije između kaznenog zavoda, lokalne zajednice, policije i drugih faktora – smatra Mitrović.
Kada je već pušten na slobodu, socijalni radnici su pokušavali da Gačića privole na liječenje, ali je on to odbijao, tvrdeći da je zdrav, iako je njegova dijagnoza bila nedvosmislena: poremećaj ličnosti, šizoidnog paranoidnog tipa.
Teški poremećaji
Psihoze su teški poremećaji koji zahtijevaju ozbiljno i dugotrajno liječenje, obaveznim uzimanjem terapije, ističu psihijatri sa kojima smo razgovarali.
– I u fazama kada se dobro osjećaju ovakvi pacijenti moraju da nastave sa uzimanjem lijekova, jer povlačenje simptoma ne znači i izlječenje. Oboljele je često neophodno prinudno hospitalizovati, pogotovo ako odbijaju terapiju – ističu psihijatri.
Psiholog Alekdsandar Milić naglašava da je neophodno konstantno stručno praćenje osoba koje su, zbog poremećaja, već počinile teška krivična dela.
– Najgore je kad se takve osobe nakon izdržavanja zatvorske kazne ili bolničkog liječenja bez ikakvog nadzora puste u društvo. U slučaju izbjegavanja liječenja, svaki od njih je potencijalni Gačić – upozorava Milić.
Ubistvo Garića
Kako funkcioniše zakonodavstvo pokazuje i slučaj iz 2009. godine, kada je potpredsjednika SDS-a Branislava Garića u njegovoj kancelariji u Doboju ubio vlasnik privatnog preduzeća, sugrađanin Rajko Savić. Savić je nakon ubistva pobjegao u Sarajevo i tamo se predao policiji.
Za ubistvo, koje je priznao, on nije odslužio ni dana zatvora. Sud je ustanovio da je u Savić ubio Garića u stanju neuračunljivosti. Nije mu izrečena nikakva mjera liječenja, sud mu je samo oduzeo pištolj kojim je ubio Garića.
Da se ovakav slučaj danas desi u Srpskoj, ubica bi završio na psihijatriji u Sokocu, ali ako bi se to dogodilo u Federaciji BiH, počinilac bi bio slobodan.
(Milkica Milojević, Maja Bašić)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu