Kamera prelazi na Milnera, grisera koji vozi žuti Ford Kupe iz 1932. koji ima zadatak da vozi Karol, tinejdžerku koja se pokušava uklopiti, po gradu posljednje noći ljeta.
-Ne volim to sranje od surfanja. Rock ‘n’ roll je krenuo nizbrdo otkad je Badi Holi umro – kaže Milner nakon ugasi radio, na što Karol odgovara: “Zar ne misliš da su Bič Bojsi glavni?”
Nakon Holijeve smrti 1959. godine rad drugih pionira rokenrola je kopnio. Čak Berinije imao hit u top 10 od pjesme Džoni Bi Gud iz 1958., a Elvis je otišao u vojsku. Do 1963. godine još uvijek je postojala kriza identiteta u popularnoj muzici. Bitlmania će tek za godinu dana stići u SAD, a hipijevsko “ljeto ljubavi” tek za četiri. Nije bilo kontrakulture i stoga je to bio savršen trenutak da žanr poput surf roka postane ogroman u Americi, piše Paste.
Instrumentalno izvođenje Dik Dejlla istočnomediteranske narodne pjesme Misirlou zaslužna je za uvođenje surferske muzike u Sjedinjene Američke Države, a izvođači kao što su Ventures, Jan & Dean i Chantays takođe su postigli zapažen uspjeh na ljestvicama.
Nijedna surferska grupa nikada nije dostigla ono što su Bič Bojsi postigli 60-ih
Ali nijedna surferska rok grupa nikada nije dostigla ono što su Bič Bojsi postigli 60-ih. Kad je bend izdao svoj prvi singl Surfin’ krajem 1961., Brajan Vilson, Karl Vilson, Dennis Vilson, Majk Lov i Al Džardine još su bili tinejdžeri, a Karl nije imao ni 15 godina kada se singl pojavio na radio stanicama.
Porijeklo pjesme nije u potpunosti jasno. Neki vjeruju da je melodija pjesme bila Brajanov posljednji projekt za njegov muzički razred u Hawthorne Highu i da je komponovana protiv želja njegovog učitelja Freda Morgana, koji je zahtijevao klavirsku sonatu. Drugi tvrde da je Denisova ljubav prema surfanju inspirisala njegovog brata da napiše pjesmu.
Love je pjesmi dodao onaj famozni “bom-dip-di-dip”, a Brajan je završio aranžmane u samo nekoliko sati. Surfin’ je na kraju dosegla 75. mjesto na američkoj top listi. Sljedeće dvije pjesme Bič Bojsa, Surfin’ Safari i Ten Little Indians, nisu se uspjele probiti u top 10 iako je prva bila broj 1 u Švedskoj. Tek kada je Surfin’ USA objavljen 4. marta 1963., sve se promijenilo za bend.
– Surfin’ USA je stvarno primjer onog što su Bič Bojsa u to vrijeme bili. To nas je doista stavilo u viši sloj bendova u to vrijeme – rekao je Love za Paste o pjesmi koja se uzdigla na 3. mjesto na top listama u Americi i 2. u Kanadi. Ali ono na što Love cilja, taj primjer koji su bili The Beach Boys, datira još prije pjesme Surfin’, kada su on i njegovi rođaci, Brajan, Karl i Denis, odrastali u Hawthorneu.
– Živjeli smo samo nekoliko kilometara od plaže. Plaža je bila velika stvar za nas. Bili su to roštiljanje i obiteljski izleti. Dennis i ja bismo išli pecati uz pristanište Redondo Beach. Vratili smo se u kuću u kojoj su živjeli Vilsonovi i nagovorili Brajana: ‘Hajdemo otpjevati pjesmu za surfanje.’ Jer su nas neki ljudi zamolili da otpjevamo neke pjesme. Ali nije nam se baš svidjelo ono što su predlagali, pa smo izmislili svoje – rekao je Lov.
Slikovit prikaz južne Kalifornije za mlade ljude koji se nikad nisu približili zapadnoj obali
Iako se dugo smatralo da je Denis bio jedini “pravi surfer” u bendu, svi članovi su bili na čelu te kulture ranih 60-ih. Ono što ih je izdvajalo od ostalih izvođača tog vremena je koliko su dobro pričali priče o svojoj domovini. Dok su drugi izvođači pjevali o ljubavnim temama, The Beach Boys su se pozabavili stvarima koje su ih najviše zanimale: surfovanjem i drag utrkama, slikovitim prikazima južne Kalifornije za mlade ljude koji se nikad nisu približili zapadnoj obali.
Tek kada je Surfer Girl izašla u julu 1963., bend je napisao romantični singl, ali čak i tada, to je još uvijek bila promišljena priča o neizvjesnosti recipročne privlačnosti. Brajanovo i Lovovo pisanje pjesama uveliko se izdvajalo od dosljednog trenda muzičara u 30-ima koji su pjevali o tinejdžericama. Nikad prije u rokenrol bend nije prenio tako snažnu sliku o jednom mjestu.
– Vrlo je malo ljudi koji su imali toliko pjesama na top listama kao Bič Bojsa u to vrijeme – rekao je Love. I on je u pravu. Bič Bojsi su imali 55 pjesama na top listi Billboard Hot 100, a 21 se našla na ljestvici između 1961. i 1965. Objavljivali su, kako ih Lov naziva, “dvostrane hitove”: A strana bi bila pjesma za surfanje, dok bi B strana bila pjesma za automobile.
-Shvatili smo da nemaju svi okean, ali svi su voljeli te moćne automobile iz Detroita. Denis je imao Chevrolet 409, a mi smo zapravo palili gume niz ulicu i to snimali kako bismo dobili zvuk gume koja gori. Komšijama se to nije previše svidjelo, ali našlo se na pjesmi 409 – prisjetio se Love.
Artikulacija američkog sna baby boomera nakon Drugog svjetskog rata
Više od svega, osim automobila i valova, štandova s hamburgerima i drveća,Bič Bojsa su uvijek iznova pisali o Kaliforniji. A ta tema nikad nije završila, bio je to trend koji će se nastaviti gotovo 50 godina na nove, nježne načine. Brajaanu i Lovu su to slike surfanja bili prirodni jer su proveli svoju mladost zadubljeni u to.
– Bilo nam je lako glamurizovati to jer smo govorili ‘jezikom surfanja’ i odijevali se na određeni način, s našim Pendleton košuljama. Kalifornija, od planina do okeana i pustinja, od Oregona do Meksika, ima toliko obale. Jednostavno je prekrasno. Nije zapravo bio nikakav izazov veličati vrline tako velike domovine- govori Love.
Surfin’ USA je u svojoj srži Bič Bojsa u njihovom najslikovitijem obliku. To je pastorala južne Kalifornije, artikulacija američkog sna baby boomera nakon Drugog svjetskog rata. Zato je uvodni stih “Kad bi svi imali okean” tako kultan – niko u SAD-u, izvan Kalifornije, Floride i Havaja, nije imao stalan pristup surfanju.
Pjesma je dospjela na top listu 23. marta 1963. i ostala tamo 25 tjedana, dospjevši na 3. mjesto. Bio je to najveći hit Bič Bojsa u to vrijeme, koji će nadmašiti tek pjesma I Get Around koja će godinu dana kasnije biti broj 1.
Love u pjesmi spominje čak 15 različitih mjesta za surfanje i prosječni slušatelj u Ohiju, Alabami ili Montani vjerojatno ne bi imao pojma koja su to mjesta ni jesu li uopšte prava mjesta. Ipak, Bič Bojsi su učinili da sva zvuče kao oaze američkog sna.
Uticaj Čak Berija
Prije njihovog albuma Today! mnogi Brajanovi aranžmani nastali su njegovom interpretacijom melodija drugih umjetnika. Poznato je da je forma pjesme Surfer Girl od 32 takta temeljena na pjesmi When You Wish Upon a Star Dion and the Belmontsa. Surfin’ USA nije bila drugačija jer je Brajan formulirao strukturu, i muzičko i lirski, prema Berryjevoj Sweet Little Sixteen.
Beri je uticao na Karlovo sviranje gitare, ali je bio još veća inspiracija Brajanu i Lovu, koji navodi njegove “stihove i aliteraciju te način na koji je te priče pričao” kao veliku inspiraciju za bend. U Surfin’ USA Brian je prvi put dvostruko snimao vokale benda u studiju, ali je odmah postalo jasno da će ta tehnika promijeniti njihov stil.
– Izazvao je određeni ton. Postoji napetost između dva glasa, ali komplementarnost koja godi uhu, neka vrsta reakcije mozga i srca – kaže Love i navodi da, iako je dvostruko snimanje počelo još 50-ih, to je zapravo vijekovima stara praksa koja se može pratiti unatrag do Veda i njihovih psalama, koji bi uključivali dvije note koje se pjevaju u isto vrijeme.
Nakon Surfin’ USA Brajan je nastavio svoje eksperimentisanje s vokalima upotrijebivši tehniku Wall of Sound Phila Spectora na Surfer Girl, čime je otišao daleko od korijena benda, koji su bili samo bubanj, bas, gitara i klavijature.
Brian je jednom nazvao pjesmu Be My Baby The Ronettesa najboljom pop pjesmom ikada snimljenom, a čak je angažirao Spectorov studijski bend Wrecking Crew da mu svira na pjesmama I Get Around, Help Me, Rhonda i California Girls. Kako je Brianova produkcija postajala sve više i više eksperimentalna, postupni prelaz sa surf rocka na metodične, kompleksnije pjesme bio je neizbježan.
– Kako smo željeli izraziti više raspoloženja, više osjećaja i različitih stilova i tempa, to je prirodno dovelo do želje da koristimo puhačke instrumente. Dosta smo koristili saksofone na tim ranijim snimkama. Ali, kasnije na Pet Sounds bili smo orkestralni. Bili su to samo prirodna evolucija, želja za napretkom i eksperimentisanje s različitim zvukovima – objašnjava Love.
Do 1965. Brajan Vilson potpuno je odustao od turneja
U medijima vrijeme koje je prethodilo stvaranju Pet Soundsa je prikazano kao nekoliko neprijateljskih mjeseci između Brajana i ostatka Bič Bojsa. U stvarnosti nije bilo tako. Do 1965. Brian je potpuno odustao od turneja jer mu nije bilo ugodno na putu.
Na letu iz Los Anđelesa u Houston u prosincu 1964. doživio je nervni slom koji je katalizirao njegovu odluku da napravi pauzu od nastupa uživo, vraćajući se na pozornicu s Bič Bojsima tek 1983. Ali taj potez nije pokvario odnose u bendu kako prikazuju biografski filmovi.
– Postali smo dvije grupe: grupa za snimanje i grupa za turneju. Uvijek sam više volio muziku uživo i publiku nego snimanje. Snimanje je super i potpuno potrebno, ali nije toliko zabavno, barem meni, kao kad gledate kako publika pozitivno i euforično reaguje na vašu muziku. Brajan je bio briljantan u studiju, bio je jako duboko u glazbi – kaže Love.
Dok je Brajan radio s The Wrecking Crewom na stvaranju onoga što će postati njegovo remek-djelo Pet Sounds, Brus Džonson ga je zamijenio na putu u Japanu. Kad se bend vratio u Kaliforniju, ploča je bila skoro gotova. Džonson je postao stalni član, Lov i Brajan su zajedno pisali tekstove, Karl je radio s Halom Blaineom, Karol Kej i Glenom Kemnbelom kako bi snimili neke gitarske dionice i svi su pratili svoje vokale.
Rivalstvo s Bitlsima
Od izlaska albuma Pet Sounds, rivalstvo između Bič Bojsa i Beatlsa postalo je jedno od najvećih u rokenrolu . Ali to nikada nije bila negativna stvar između dva benda. Kad su Bitlesi došli u Ameriku, Braajan, Lov i društvo više su ih puta odlazili gledati kako sviraju, a Pol Mekartni je rekao da mu je God Only Knows najdraža pjesma svih vremena.
– Kad su se Bitlsi pojavili, samo su podigli ulog u smislu kreativnosti. Počeli su kao tinejdžeri, ali su se brzo pretvorili u nešto vrlo kreativno. Mislim da nas je to natjeralo da budemo malo kreativniji – smatra Lov.
Malo je dijelova povijesti rokenrola tako legendarno kao što su godine između 1965. i 1967., kada su obožavoci mogli gledati kako bič Bojsi i The Bitlsi razmjenjuju udarce. Summer Days (And Summer Nights!!), Rubber Soul, Pet Sounds, Revolver, Good Vibrations i Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band i dalje djeluju očaravajuće, čak i 2023. godine.
– Ako igrate tenis i postoji ntko tko ga može igrati bolje od vas, to vas tjera da svoju igru podignete na viši nivo. Rolling Stone je prije nekoliko godina napravio istraživanje i Sgt. Pepper je bio album broj 1, a Pet Sounds je bio drugi, od 500. To je prilično dobro – govori Love.
Kao što su Bitlsi odbacili svoje rane tinejdžerske romanse radi više introspektivnih i psihodeličnih razmišljanja, Bič Bojsi su na sličan način napustili daske za surfanje zbog duhovnosti, melanholije i konceptualnih priča o mladoj, idealističkoj ljubavi i ljudskosti.
Tužni posljednji uzdah utopije ili uspomena na raj
Na mnogo načina, za sve to možemo zahvaliti Surfin’ USA-u. Ovisno o tome na kojoj se strani nalazite u diskursu između optimizma i cinizma, pjesma je ili tužni posljednji uzdah utopije ili uspomena na raj.
Pjesme poput Surfer Girl, In My Room i Don't Worry Baby bile su to blaženo, prekrasno pjevušenje s natruhama tuge koje su još uvijek bez premca u popularnoj glazbi. Niti jedan drugi američki rock bend iz 20. vijeka nije ovladao tom ravnotežom poput Bič Bojsa, a to je zato što su, kroz Lovovu živopisnu viziju Kalifornije i Brajanova promišljena, ispovjedalačka razmišljanja o romantici i tuzi, izgradili savršene pop pjesme koje su duboko zadirale u dušu.
No, nije sve bilo ni tako sjajno. Brajanov magnum opus Smile je odbačen, njegove cjeloživotne borbe s mentalnom bolešću dovele su do mjeseci, ponekad i godina, izbivanja iz benda, a Bič Bojsi su se našli na raskršćuu kada su napustili Capitol zbog Brother Recordsa.
Njihova nemogućnost da pobjegnu Bitlesima nakratko je bacila sjenu na njihovu ostavštinu. Čak je i Rolling Stone 1967. napisao članak osuđujući bend kao “samo jedan istaknuti primjer grupe koja se zadržala na pokušaju da uhvati Bitlse”. U isto vrijeme epicentar rok muzike u Kaliforniji preselio se iz Los Anđelesa u San Francisko, ostavljajući naizgled Bič Bojse za sobom.
Teško da će iko više jedno mjesto opisati kao Bič Bojsi
Nakon Pet Suundsa bend još uvijek nije mogao istinski pobjeći od zvuka surf roka koji ih je učinio legendama. U jednoj od najboljih pjesama koje je Lov napisao, Big Sur, on donosi prekrasan kaleidoskop slika i ispovijeda svoju ljubav prema obali gdje se planine Santa Lucia nadvijaju nad Tihim oceanom.
S druge strane, Brajan je pokušao potpuno demontirati imidž surf benda na Surf's Up, koja je izvorno osmišljena tijekom snimanja albuma Smile, ali nije objavljena do 1971., kroz psihodelično, spiritualno buđenje, u kojoj pripovjedač pjesme postaje Bog kroz oluju prosvjetljenja emitiovanu kroz dječju pjesmu.
Bič Bojsi onima su daleko od surferskih oaza i drag utrka koje su im dale municiju da postanu najomiljeniji američki bend 60-ih. Ipak, još uvijek postoji nešto tako moderno i savršeno u Surfin’ USA-u. Bez toga, Pet Sounds, jedan od najboljih albuma svih vremena, ne bi postojao, prenosi Index.
Kalifornija o kojoj su Brajan i Love pisali sada je drugačija, to je melting pot koji teško da će proizvesti bilo koji glazbeni čin koji definira cijelu državu ili bilo koje mjesto u Americi na isti način kao što su to The Beach Boys nekoć učinili.
Prošli smo kroz desetljeća surfanja i satiriziranja surfera na filmu i televiziji, toliko da je ponekad teško spasiti ono što su zapravo autentični dijelovi kulture i njezinog nasljedstva. Ali ta rečenica, tih pet riječi kojih se svi sjećaju, “Kad bi svi imali okean”, još uvijek izaziva nadu. Negdje postoji mjesto na koje svi još uvijek možemo otići i biti odsutni preko ljeta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu