Marinkov dugogodišnji prijatelj i pjevač Nenad Knežević Knez nije krio tugu kada je stigao među prvima na groblje.
Takođe se pojavila Milena Plavšić, ali Beki Bekić, Željko Samardžić koji su sve vrijeme nosili maske poštujući epidemiološke mjere.
Porodica, prijatelji i kolege okupili su se kako bi pokojnom Marinku odali posljednju počast.
Udovica Slavica i sinovi Marko i Nikola neutješni su zbog velikog gubitka, pa su sa bolom primali saučešće ispred kapele od Marinkovih kolega sa estrade i prijatelja, kao i onih koji su cijenili rad pjevača.
Marinko je preminuo od posljedica duge i teške bolesti, a njegova želja bila je da se o tome ne komentariše u javnosti. Njegova supruga Slavica je sve vrijeme bila pored pjevača, sve do posljednjeg dana.
Marinko će, inače, biti sahranjen na istom mjestu gdje i njegov otac, a malo ko zna da je otac Marinka Rokvića nastradao tokom rata u Bosni i Hercegovini, a jednom prilikom pevač je otvorio dušu i priznao sve o gubitku.
– Najteži trenutak u životu mi je bio gubitak oca kada je Krajina pala. To se ne zaboravlja. Niko se nije nadao da će se to izdešavati. Igra sudbine. Otac nije htio da ode sa svog ognjišta, imao je 75 godina, nije učestvovao u ratu, nikom ništa loše učinio, pomagao je svima. Ubijen je na kućnom pragu – rekao je Marinko u emisiji “Balkanskom ulicom”.
– Poslije godinu i po dana traganja, bilo je raznih priča, telefoni nisu radili, preko radio amatera sam stupio u vezu sa familijom i prijateljima, pitao da li je kod njih, tražio ga. Pričalo se, te u logoru je, te zarobljen. Molio sam se samo da je živ. Ali nažalost poslije godinu i po dana otišli smo na prepoznavanje, bila je neka zajednička grobnica. Preko odjeće smo saznali, bila je tu lična karta. Nebitno je sad ko je to uradio. Možda sam i znao, ali je sada nebitno – rekao je pjevač tada.
Biografija Marinka Rokvića
Da podsjetimo, Marinko Rokvić je srpski pjevač rođen 27. januara 1954. godine u Bosanskom Petrovcu. Roditelji su mu bili strogi, a porodica je teško živjela jer su se samo bavili poljoprivredom. Marinko i njegov brat su od malih nogu pokazivali interesovanje za muziku pa su učestvovali na većini školskih priredbi. Marinko je volio da pjeva i da svira pjesme na harmonici, a bratu su bolje išla kola. Obojica su samouki, a svađali su se jedino oko harmonike jer su imali samo jednu. Pored muzike, Marinko je volio i da trenira fudbal.
Sestra od strica je uočila njegov talenat pa ga je povela sa sobom u Beograd. Otišli su u muzičku školu „Stanković“, ali pošto je sve bilo popunjeno, mogao je da se upiše samo na odsjek za klarinet. Ipak se odlučio za Elektrotehničku školu „Nikola Tesla“ i učlanio se u KUD „Nikola Tesla“ u kome je pjevao. Tada se prvi put zaljubio u djevojčicu sa kojom je išao na probe. Nakon završetka srednje škole, batalio je elektrotehniku i započeo muzičku karijeru. Pjevao je uglavnom narodne pesme, ali na elitnijim mjestima su zahtjevali romanse i starogradsku muziku pa je i to naučio. Marinkov brat nije nastavio da svira, ali mu se pridružio u Beogradu i živjeli su kao podstanari.
Upisao je fakultet FON i završio je jednu godinu jer nije mogao da uskladi nastupe sa predavanjima. Oduvijek je volio da se lijepo oblači i bio je pravi srcolomac. Imao je sve više angažmana, a nakon dvije godine pevanja, dobio je ponudu da snimi prvi singl. Na televiziji se pojavio poslije pet godina bavljenja ovim poslom.
1980. godine Marinko je imao avanturu iz koje je rođen njegov najstariji sin Dario. Čim je utvrdio da je dijete njegovo, priznao ga je. 1984. godine je upoznao sadašnju suprugu Slavicu koja je iz Zagreba došla u Beograd. Sljedeće godine su se vjenčali i dobili sina Nikolu, a dvije godine kasnije Marka.
Marinko Rokvić, umro je 6. novembra nakon borbe sa teškom bolešću koja se iskomplikovala, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu