Ovaj nenadonadiv gubitak, pogodio je i blogera i novinara Domagoja Jakopovića Ribafiša, kada mu je prije dvije godine preminuo sin Rok, prenosi Blic.
Imao je samo 12 godina, a njemu u čast Domagoj je prošle godine započeo projekt RokOtok u sklopu kojeg želi da poveže roditelje s djecom sa namjerom da ih skloni od moderne tehnologije kako bi uživali u prirodi i učili kako tu istu prirodu čuval i zaštitili.
Juče, kada je Roko trebalo da napuni 15 godina, Ribafish mu je na svom Instagram profilu posvetio dirljive riječi koje gađaju ravno u srce:
– Danas, kad bi napunio petnaest godina…
Moja mama kad pokušava da me utješi kaže da si ovde među nama bio s nekom svrhom, i da je sve što se dogodilo jednostavno moralo biti tako jer smo na ovom Planetu samo mali i prolazni. Kaže i da trebam biti sretan jer sam imao pravu iskrenu ljubav, koju nemaju mnogi koji naštancaju hrpu dječurlije i uopšte im nije stalo do njih. Kažu ljudi i još puno stvari, ali na današnji dan odustajem od ljudi i želim biti posve sam, sam sa svojim mislima, tugom i suzama, tumarati negdje po jesenjim bojama i pričati nešto suvislo s pogledom u nebo.
Zamišljam da me čuješ svaki put dok negdje hodam, plovim, samo ležim i blejim u zvijezde. I ne znam kako bih danas izgledao, pa se dvoumim između ovakvog veseljka kad smo osvojili Paklenicu, onakvog kakav si bio u trenutku kad si otišao, ili nekakvog ozbiljnog srednjoškolca koji brine o frizuri, rastura na dramskoj ili ipak ima neki novi hobi koji meni kao i obično nije previše jasan.
Imao sam jasan plan šta bih ti dao na današnji dan, karte za koncert po tvom izboru (ok, bunio bih se na onaj norveški metal i cajke, ali znaš da bi na kraju bilo po tvome) i knjigu Zlatka Krilića „Živi pijesak“. I naravno, putovanje na neku tvoju destinaciju gdje bismo išli nakon škole. Iako te i dalje zamišljam kao lika za Diznilend, vjerovatnije bi ti htio Las Vegas ili nešto slično, ali želja bi se ispoštovala. Našli bi neki način da se maknemo iz Zagreba i igramo, smijemo, zabavljamo, svađamo, plačemo, volimo.
Ali eto, tebe nema, a ja trčim na hiljadu strana kako ne bih stao i predao se, pokušavam glumiti klovna i zabavljati sve oko sebe, pokušavam sve da zaboravim koliko mi nedostaješ, čovječe, da si barem tu, makar me sad pola sata prije škole gađao najtežim udžbenikom i odbio doručak.
Kako je sve sad besmisleno i glupo, kako je teško i jadno kad više nisi tu i kako bih te samo grlio i osjetio tvoju toplinu, Žmrmbljo moj mali, idi dalje tulumari tamo gdje već jesi i znaj da te volim najviše na svijetu. Podignite čašu za Rokatanskog, plivamo za njega ovog ljeta – napisao je Domagoj, koji je svojom objavom naterao suze na oči nekoliko hiljada pratilaca, kao i svima onima koji su pročitali njegovu i više nego emotivnu poruku upućenu prerano preminulom sinu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu