S obzirom da je pandemija korona virusa onemogućila direktan kontakt i rad u grupama, organizatori su se odučili na drugačiji pristup.
Na sažet i jednostavan način ukazaću vam na nekoliko važnih uputstava koje bi svako do vas koji se odvažite da pišete i da se umjetnički izražavate, morao da ima na umu. Tokom ovih naših elektronskih „susreta“, pored savjeta, sa vama ću podijeliti i nekoliko primjera koji mogu da vam budu interesantni. Iz njih možete da izvučete dragocjene savjete za svoje prve korake u pisanom izražavanju misli i osjećanja – poručio je malim piscima voditelj radionice, profesor Duško Pevulja.
Kako on kaže, najjednostavnija i najtačnija definicija književnosti jeste da je ona „umjetnost riječi“.
– Šta znači ta jednostavna definicija koju naučimo veoma rano u svome školovanju? O tome ćemo da pišemo tokom ove naše škole. To je istovremeno i teško i jednostavno pitanje. Da bi riječi bile ovjekovečene, da ne bi bile zaboravljene, da bi prevazišle svoje vrijeme, pisci im daju otpornu snagu umjetnosti. Zbog toga čitamo književna djela koja su napisana prije više stotina godina, uvijek ih čitamo sa zadovoljstvom, ne pitajući se kada su nastala ta djela i šta je podstaklo njihove autore da ih napišu. Prema tome, istinski vrijedna djela ne zastarjevaju i neprestano privlače zanimanje čitalaca – objasnio je on.
Književnost je uvijek svjedočanstvo o svome vremenu, ali i o svim vremenima, o pitanjima i problemima koja su vječna.
– Da bi jedan pisani sastav bio umjetnički on nužno mora da ima prenesena značenja, snažna osjećanja, neobičnu organizaciju riječi i rečenica, ali umjetnički karakter mogu da imaju i oni dijelovi teksta, proznog ili pjesničkog, koji spadaju u svakodnevni, uobičajni govor. O tome ćemo detaljnije, kroz primjere, govoriti u sljedećim našim „lekcijama“ – poručio je budućim učesnicima radionice.
Prema njegovim riječima, svi imamo utiske, svi posmatramo svijet oko sebe, neki ljudi ga snažno emotivno doživljavaju, ali su samo neki od nas pisci. Samo neki imaju potrebu da o svemu što dožive i vide ostave pisani trag.
– Kako taj utisak da „prevedemo“ u jezik? Svi naučimo azbuku, svi se opismenimo, pa neki nažalost teško napišu molbu ili pismo, a neki pišu vrhunska umjetnička djela. I o tome ćemo govoriti. Iako to nije jednostavno objasniti. Treba da znate, najsloženije stvari se mogu objasniti, i najčešće se objašnjavaju, na jednostavan način. Trudićemo se da naši savjeti i primjeri budu što jednostavniji i što korisniji – naglasio je.
Situacija u svijetu iz dječijeg pera
Duško Pevulja: Od učesnika radionice očekujem da na zadatu temu, a o kojoj se govori na sve strane, pošast koja je zahvatila čitav svijet, ostavite samo vaše svjedočanstvo, samo svoje utiske, samo svoje. Zapamtite, neka od najvećih književnih djela nastala su u teškim istorijskim okolnostima, čak znatno težim od ovih naših. Samo jedan primjer je Ivo Andrić je svoja tri najbolja romana (Na Drini ćuprija, Travnička hronika i Gospođica) napisao u okupiranom Beogradu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Želim vam da naučite ono što do sada niste znali, da radite i budete vrijedni, da svi na kraju budemo prvonagrađeni.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu