Ovo je priča o zadivljujućoj hrabrosti, neizmjernoj žrtvi i neiscrpnoj ljubavi porodice Stanojević.
Кad smo upoznali Lanu (13), Uroša (9), Lava (7), bliznakinje Nađu i Teu (5), Lunu (3) i novorođenče Luku, koji nas je krišom posmatrao iz svog kreveca, kad smo čuli da Uroš, Lav i Tea zbog svog stanja idu u specijalne škole i kad smo saznali sve druge probleme sa kojima se suočavaju, ostali smo nijemi pred vedrinom kojom je ispunjen njihov dom!
– Ima tu pojedinaca koji su nam predlagali da djecu damo u ustanovu, da se oni brinu o njima. E, dok sam živ djeca će biti kod mene, makar imao 80 godina i morao njemu da presvlačim pelene, ali neću da ih dam. Borili smo se da ih imamo, nikada ne bih dozvolio da budu premješteni negdje – držeći u naručju sina Luku koji je imao tek osam dana, iznei je Darko nepokolebljiv stav po pitanju svoje dece.
– Pa meni je srce stalo na dva minuta sada kada sam rodila Luku, nije bilo izvjesno da ću preživjeti. Poslije svega toga nema te stvari koja će nas spriječiti da se brinemo o njima, pa makar u šupi živjeli. Da ja dam svoje dijete, nikad! Oni su meni svi isti i podjednako ih volim, bilo da su zdravi ili ne. To su djeca anđeli – nadovezala se majka Ivana koju su povrijedili takvi neumjesni komentari.
Pored svih problema koji su zadesili ovu porodicu, oni trenutno žive u stanu od 34 metra kvadratna koji su dobili od Centra za socijalni rad na korišćenje. Zbog nedostatka prostora i kreveta neki su prinuđeni da spavaju na starom dušeku koji stave na sred sobe. Pomalo zvuči nevjerovatno u današnje vrijeme da devetočlana porodica boravi u tako malom prostoru, ali kako kaže domaćin Darko – Bog je uz njih i pomaže im u svemu!
Roditelji, nažalost, takođe imaju probleme sa zdravljem.
Otac ima lumboišijalgiju i spondilozu kičme, kao i probleme sa želucem zbog kojih ima nepodnošljive bolove, dok je majka imala probleme sa srcem, tj. atrijalni septalni defekt.
Inače, žive od skromnih primanja koja dobijaju od države, što je nedovoljno za život ovako brojne porodice. Čak i kad bi otac, uprkos svom stanju, uspio da pronađe posao, izgubili bi pravo na korišćenje stana.
Dugo smo razgovarali sa Stanojevićima o njihovoj životnoj priči, počev od toga kako su im se mnoge važne stvari desile na Svetu Petku, preko toga kako je njihov sin Lav prvi put progovorio u manastiru Tumane sa četiri godine rekavši „tata” i da je ime dobio zbog lavovske borbe da preživi nakon rođenja, pa do toga da je je čak i njihova kćerka Tea doživela iscjeljenje u manastiru prohodavši sa svoje dvije i po godine. Shvatili smo da je ovakvu bitku moguće voditi samo uz čvrstu vjeru koja ovoj porodici ne manjka!
– Neko leži na parama, a nema koga za ruku da povede! Ja sam srećan jer imam njih. To mi je najbitnije u životu. Ima ko i da zapjeva i da zaplače za nama. Najveću snagu mi daje kad mi djeca otvore vrata, pa kad doživim taj njihov osmijeh i poljubac. Nema ništa od kukanja, moramo da se borimo dok god postoji tračak nade. Nisi čovjek ako se ne boriš – završio je Darko.
Humanitarne organizacije Srbi za Srbe poziva sve koji su mogućnosti da pomognu kako bi obezbijedili porodici Stanojević sve potrebne uslove za život, a koje ova porodica nesumnjivo zaslužuje!
Ovdje možete pronaći informacije kako pomoći Stanojevićima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu