Cijeli radni vijek proveo je kao naučnik u Institutu za istraživanje krša SAZU u Postojni. Predavao je geomorfologiju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i na Doktorskom studiju karstologije na Univerzitetu Nova Gorica.
Diplomirao je geografiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani 1980., magistrirao 1991. i doktorirao 1999. na istom Fakultetu.
Neprekidnim terenskim istraživanjima duž cijelog Dinarskog krša, od Udina do Skadarskoj jezera, nametnuo se kao referentna osoba i glasio kao njegov najveći poznavalac.
Svojim najvećim otkrićem smatrao je pronalazak pećina bez plafona, za koji je u intervjuu za ljubljansko Delo 2013. kazao da je to bio “skok koji je otvorio mogućnost novog razmišljanja“ o razvoju reljefa Dinarskog krša.
U važna svoja otkrića uračunao je još pronalazak prve čovječe ribice na izvoru Dobličice u Beloj Krajini, kasnije opisane kao podvrsta Protesus anguinsu parkelj.
Zatim je u pećini bez plafona, koju je otkrio u kamenolomu Črnotiče iznad Čnog Kala, u blizini najdužeg mosta na autoputu Ljubljana Kopar, pronašao cjevčice životinje Marifugie cavatice, stare oko četiri miliona godina, te utvrdio da se od tada rijeka, u kojoj su nekada živjele te životinjice, spustila za oko 400 metara i danas se pojavljuje na izvoru Rižane kod Kopra.
Četvrto njegovo važno otkriće su neolitski crteži u pećini Bestažovci kod Sežane, stariji od sedam hiljada godina.
– Najveći uspjeh je kada struci dodaš nešto svoje, napuštajući koncept njegovog utemeljioca uz njegovu pomoć. I kad izgleda da je slučajno, vidiš da se to dogodilo jer nešto dobro znaš, ili zato što puno radiš i istražuješ na terenu – rekao je Mihevc.
Njegova bibliografija prelazi brojku od 760 radova u knjigama, časopisima, na skupovima i u raznim medijima.
Od 2007. godine član je Komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja skrivenih grobova, piše N1.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu