S obzirom da ljekarska profesija raspolaže samo sa uskim i tehničkim medicinskim znanjem, pravilno razumijevanje pandemije kovid-19, koja predstavlja biopolitički, a ne medicinski fenomen, u potpunosti ostaje izvan intelektualnog domašaja medicinske struke.
Pandemiju kovid-19 treba razumijevati kroz dva pojma, i to: Pojam medikalizacije društvenog života i Pojmove kliničke, socijalne i strukturalne jatrogeneze.
S obzirom da latentnu funkciju društvenih pojava mi razumijevamo isključivo preko posljedica koje taj fenomen proizvodi, postaje posve jasno da pandemija kovid-19 predstavlja savremeni izraz medikalizacije društvenog života, tj. političke upotrebe medicine kao oblika socijalne kontrole.
Medikalizacija društvenog života predstavlja proces nekontrolisanog širenja pojma bolesti i jurisdikcije medicine, u kome svakodnevni fenomeni gube svoju autonomiju i postaju objekat negativne medicinsko-farmakološke regulacije.
Medikalizacija društvenog života započinje u 18. i 19. vijeku, kada se, u cilju osiguranja stabilnog društvenog poretka, sistemi znanja kao što su medicina i psihijatrija počinju koristiti kao normativni sistemi moći. Tako je, s obzirom na njenu sposobnost da obezbjeđuje stabilnost društvenog sistema, utemeljena politička funkcija medicine, čime je medicina postala jedan od osnovnih oblika socijalne kontrole.
Savremena medicina kontinuirano proširuje područje svoje nadležnosti proizvodnjom narativa kojima uvjerava javnost u vlastitu moć, kako bi što veći udio populacije postao zavisan od farmakoloških roba i usluga, a time lišen slobode, autonomije i kreativnog života u cjelini. U tom smislu, posmatrano u horizontu medicinske sociologije, pandemija kovid-19 predstavlja rezultat medicinskog ekspanzionizma, to jest posljedicu nastojanja medicinske profesije da proširi prostor svoje profesionalne dominacije i otvori prostor partikularnim interesima farmaceutske industrije.
Pandemija kovida predstavlja klasičan primjer kliničke jatrogeneze, to jest situaciju u kojoj je sama medicina razvojem genetičkog inženjeringa generisala novu, medicinski indukovanu bolest. Pandemija kovid-19 predstavlja klasičan primjer socijalne jatrogeneze, budući da pandemija proizvodi nestabilne političke prilike.
U političkom smislu, pandemija predstavlja sjajan instrument za povećavanje senzibiliteta širokih narodnih masa, što dovodi do političke zloupotrebe psihološkog stanja nacije. Naime, zbog vještački indukovanog osjećanja ugroženosti, javnost postaje sklona da u folklornim istupima svojih političkih vođa pronalazi heroje svojih kultura.
Pandemija kovid-19 predstavlja klasičan primjer strukturalne jatrogeneze – primjer oblikovanja društvene svijesti i organizovanja društvenih odnosa kroz usvajanje mitova medicine, što sveukupno posmatrano pojedincu oduzima slobodu i moć da autonomno oblikuje vlastiti životni prostor. Jedan od najupečatljivijih mitova povezan s pandemijom kovid-19 jeste folklorna upotreba tzv. zaštitnih maski (brnjica).
Otuda postaje sasvim jasno da pandemija kovid-19 prestavlja prekretnicu koja nas uvodi u peto (Bio/Nano) tehnološko doba, za koje je, u cilju socijalne kontrole masa na globalnom nivou, planirana upotreba biohemijskih susptanci i nanotehnologije. Stoga se može očekivati da će se ključne posljedice postojeće pandemije kovid-19, te predstojeće pandemije kovid-21, kao rezultata političke upotrebe medicine i političke upotrebe straha, sastojati u dramatičnom razvoju biotehnoloških i nanotehnoloških instrumenata socijalne kontrole na globalnom nivou, pri čemu će digitalni oblici nadzora i regulacije stanovništva imati odlučujuću ulogu.
Prema svemu sudeći, predstojeća reorganizacija globalnih društvenih odnosa biće zasnovana na upotrebi vakcina četvrte generacije (nanotehnoloških vakcina), kovid-pasoša i digitalnih zdravstvenih knjižica, kojima će biti izvršena radikalna (de)regulacija svakodnevnog društvenog života.
Prof. dr Nemanja Đukić
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu