Cezar salata pravi se od rimske zelene salate, krutona (ostaci starog hljeba), prepečene slanine, grilovane piletine isjeckane na komade, parmezana, a poseban šmek daje joj specijalni Cezar dresing. Ima tu prostora i za improvizaciju i svaki kuvar ima svoju verziju Cezar salate, ali sve su veoma udaljene od tradicionalnog recepta koji se pripisuje Cezaru Kardiniju, italijanskom emigrantu koji je držao restorane u Meksiku i SAD.
Legenda kaže da je Kardinijeva kuhinja jednog ljetnjeg dana 1924. ostala bez zaliha, a došli su mu važni gosti. Nije želio da ih ostavi gladne, pa je napravio obrok od onoga što je imao zelene salate, bijelog luka, krutona, parmezana, maslinovog ulja, jaja i vorčester sosa. Jeli su je prstima, zapravo pomoću listova zelene salate. I svidjela im se toliko da je ubrzo postala restoranska senzacija, a recept se proširio svijetom.
Kako to obično biva, i uz ovu priču ide kontroverza – iako je salata ponijela Cezarovo ime, postoji verzija po kojoj je nije spremio Kardini, već neko od njegovih zaposlenih, ili čak njegov brat Aleks s kojim je držao restoran u Tihuani. Aleks je kasnije u svojim restoranima u Meksiko Sitiju služio jelo pod nazivom “Originalna Aleks Kardini Cezar salata”, a glavna razlika je što je Aleks dodao sardele u “standardnu” Cezar salatu.
Vremenom, u Cezar salatu su ušle piletina i hrskava slanina, bez kojih danas ne možemo ni da je zamislimo, mada, ispada da su ključni sastojci zelena salata, krutoni i specijalan sos, koji se sad može kupiti i gotov.
(Noizz.rs)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu