Bez obzira na to da li je dijete ili adolescent učestvovalo u traumatičnom događaju, da li je bilo svjedok ili je doživjelo stres nakon nekog negativnog dešavanja, vjerovatnoća je velika da će da osjeti čitav spektar različitih emocija.
Ove emocije i reakcije su normalne i obično se postepeno smanjuju u narednim danima.
Djeca i mladi se nose sa stresom i traumom na različite načine i u tom kontekstu mogu da postanu privrženiji, anksiozni, povučeni u sebe, ljuti ili uznemireni.Njima je izuzetno potrebna podrška i sigurnost kako bi pronašli načine da prođu kroz period nakon traumatičnog događaja. Zato je veoma važno da roditelji na pravi način pristupe problemu, jer reakcije odraslih utiču na to kako će djeca da reaguju na ova dešavanja.
Psihijatar Petar Vojvodić je podijelio detaljne savjete za roditelje i na koji način treba da razgovaraju sa djecom.
Osjećaj straha i nesigurnosti
Traumatične situacije uvijek izazivaju strah, osjećaj zabrinutosti, nesigurnosti i nebezbjednosti. To je normalan osjećaj i reakcija na ono što se dogodilo.
Ako se traumatična situacija dogodila u okolnostima koje su uobičajne za vašu svakodnevicu, kao što je odlazak u školu, na trening, u šetnju, izvjesno je da će to samo da pojača osjećaj straha.
Ipak, reakcija je opravdana i nije sramota osjećati strah, pogotovo u nepredviđenim neprijatnim okolnostima.
Važno je da mladi i djeca znaju da odrasli (roditelji, psiholozi, školsko osoblje, ljekari…) rade na tome da poboljšaju njihovu bezbjednost, kao i bezbjednost čitave zajednice. Pored toga, i mladi mogu da doprinesu poboljšanju bezbjednosti tako što će da iznesu ideje koje će da doprinesu mjerama ili da se priključe već postojećim grupama koje dijele ideje vezane za mjere bezbjednosti.
Problem vraćanja uobičajnim aktivnostima
Nakon traumatičnog događaja mnogi mladi imaju reakcije o kojima ne pričaju.
To su uglavnom problemi sa spavanjem, koncentracijom i fokusom na školu, osećaj tuge, izolovanosti, konstantnog razmišljanja o onome što se dogodilo, nezainteresovanost za stvari koje su ranije bila važne.
Javljaju se i fizičke manifestacije poput glavobolje, bolova u stomaku, ubrzanog lupanja srca, promjene apetita. Javlja se i razdražljivost, napetost i opreznost, kao i reakcija na mirise, zvuke i scene koje podsjećaju na proživljenu situaciju.
Ipak, važno je znati da svako tuguje na drugačiji način i da ne postoji “pravi” način na koji će neko da tuguje. Može da se javi čitav spektar reakcija i to je sasvim normalno.
Briga o porodici i bliskim osobama
Budući da su mlade osobe u fazi razvoja i da formiraju svoje vrijednosti i interesovanja, nakon tragičnih događaja može da dođe do toga da počnu da razvijaju drugačiju vrstu brige o bliskim osobama, koja nije uobičajena i koja je izrazito povećana.
To se manifestuje kroz izraženiji zaštitnički stav prema mlađoj braći i sestrama ili izbjegavanjem priče o traumatičnoj situaciji ako primjete da ona uznemirava roditelje.
Zato je važno da mlada osoba ima nekoga u svom okruženju sa kim će moći da razgovara o problematičnim situacijama i kome će moći da iznese svoje misli, kako ne bi sama prolazila kroz sve to i kako bi efikasnije, brže i zdravije zaliječila proživljenu traumu.
Potraga za smislom
Zaista je teško razumjeti zašto bi neko namjerno povrijedio drugu osobu ili uradio nešto loše što može da naškodi drugome.
Takve situacije često dovedu do preispitivanja povjerenja u ljude, religiju, način na koji se posmatra svijet i druge osobe. Zato je traganje za smislom nakon traumatičnog događaja veliki izazov.
Čitanje i razgovor sa prijateljima, porodicom, sveštenikom, psihologom može da bude od velike pomoći u formulaciji ideje zašto se određeni traumatični događaj desio.
Važnost brige o sebi
Nakon tragičnog događaja koji je uznemirio javnost mediji stalno o tome izvještavaju.
Zato može da se desi da ne prestaju da gledaju u telefon i da prate sadržaje vezane za događaj, ali to će da doprinese da osjećaju još veći stres. Bilo bi dobro da se makar na nekoliko sati dnevno odvoje od vijesti i društvenih medija. Ukoliko gledanje TV ili telefona pomažu da se suoče sa stresom, onda bi bilo dobro da gledaju filmove, kanale koji ne emituju vijesti i slično.
S obzirom na to da stresne situacije utiču na cjelokupno zdravlje, potrebno je organizovati sebe i svoj dnevni raspored koji će podrazumjevati redovne obroke, zdravu hranu, fizičku aktivnost i redovan san.
U redu je da se “isključite” iz tragičnog događaja. Da date sebi dozvolu da se zabavite. Da svaki dan uradite nešto u čemu stvarno uživate, kao što je slušanje muzike, šetnja, druženje, bavljenje ljubimcem, relaksacija, crtanje, pisanje.
Setite se uvijek da je tugovanje dugotrajan proces. Dajte sebi vremena da iskusite teška osjećanja i da se oporavite. Za nekoga je lakše ako ostane kod kuće i tuguje u najužem krugu, za nekog drugog je bolje ako se vrati uobičajenim aktivnostima. Suočavanje sa šokom i traumom zahtjeva vrijeme i tokom vremena biće mnogo oscilacija u tome kako se osjećate i ponašate, uključujući i osjećaj krivice jer ste preživjeli tragediju u kojoj su drugi nastradali.
Osim toga, nije sramota potražiti pomoć. Ako želite da razgovarate sa nekim, obratite se roditeljima, nastavnicima, ljekaru, psihologu za pomoć. U vašoj zajednici vjerovatno već ima centara koji su namijenjeni baš za pomoć pri tugovanju i procesuiranju traume.
Većina ovih problema je prolazna i tokom vremena će se povući, ali ako ne prođu, nemojte da oklijevate da se javite za dodatno savjetovanje i pomoć.
Šta odmaže u procesuiranju traume?
Kao što postoji mnoštvo načina za prevazilaženje traume i oslobađanje od straha, tako postoji i niz nepotrebnih stvari za kojima mnogi mladi posežu.
U to spada korišćenje alkohola ili drugih psihoatkivnih supstanci, povlačenje u sebe i prestanak komunikacije sa porodicom i prijateljima, izbjegavanje prijatnih aktivnosti, previše obaveza i usmjerenost samo na rad, konflikti i nasilno ponašanje, rizično ponašanje, krivljenje drugih, stalno izbjegavanje da se razmišlja ili priča o tragičnom događaju.
Budite svjesni činjenice da i vi možete imati negativne reakcije u vezi sa traumatičnim događajem. Preduzmite neophodne korake kako biste sačuvali sebe i starali se o svom mentalnom i fizičkom zdravlju, piše Blic Žena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu