Naime, prije dvije godine, kada je bezbrižno završavao prvi razred srednje škole otkrivena mu je multipla skleroza, odnosno oboljenje nervnog sistema. Ognjen priča da se tada pri povratku iz škole osjećao loše.
Bile su vrućine, težak sam bio i jedva sam dolazio kući. I tako 15-20 dana i onda odem doktoru u Kozarac, koji mi je rekao da je to toplotna iscrpljenost i dao mi neke tablete. Ništa mi nije bilo bolje, već samo gore. Onda sam jedno veče otišao u hitnu, odakle su me poslali u bolnicu i uradili CT – prisjeća se Ognjen.
Dodaje da je potom na Univerzitetsko-kliničkom centru u Banjaluci ležao 21 dan, gdje mu je urađena magnetna rezonanca i otkrivena multipla skleroza. Upućen je na Kliniku za majku i dijete u Beograd, gdje su mu ljekari potvrdili dijagnozu.
– Godinu danas sam trošio lijek “pronizon”, ali imao sam i dalje tegobe. Sada koristim “betaferon”, lijek koji smo dugo pokušavali da dobijemo. Dajem ga sebi u injekcijama, svako drugo jutro. Ponekad dajem injekciju u noge, a češće u ruke, jer me manje boli – priča Ognjen.
Prošli mjesec završio je srednju Mašinsku školu, smjer mehaničar grijne i rashladne tehnike. Ističe da nema namjeru da ode iz rodnog Podgrađa i da mu je njegov kraj, uz Kozarački kamen, najbolji lijek za bolest.
– Kada se probudim u Podgrađu i pogledam oko sebe ovu ljepotu i Kozaru, srce mi je puno. Da mi kažu “biraj prstom mjesto koje hoćeš na svijetu”, ja bih samo izabrao Podgrađe – priča Ognjen dok mu glas treperi zbog sreće koju osjeća.
Ovaj mladić, ne samo zbog oboljenja, već i zbog pogleda na svijet oko sebe razlikuje se od svojih vršnjaka. Priča da voli životinje i voće te da namjerava da od toga živi.
– Ovaj kraj je moje pretke othranio i njihovu decu. I sada da ja odem odavde jer ne mogu preživjeti, pa nisam lud toliko. Osjećam da sam dužan ovom kraju – ističe on.
Navodi da ima 16 ovaca i uživa da brine o njima. Priča da je nedavno ogradio livadu za njih i ručno pravio drvenu ogradu.
– Volim da kalemim voće. Ukalemio sam šest krušaka crnica. Nadam se da ću moći kupiti rakijski kotao i peći rakiju – priča Ognjen dok pokazuje na razno voće koje je ukalemio.
Kaže da ne voli izlaske s omladinom.
– Ne volim cigarete i alkohol, a pogotovo sada mi smeta dim zbog bolesti – ističe on.
Mlađa sestra Jovana pohađa osnovnu školu i namjerava da nakon srednje škole ide u Njemačku i tamo radi. Ognjenovi roditelji nisu zaposleni. Kažu da su Ognjena savjetovali da takođe ide u Njemačku gde već imaju familiju. Vjeruju da bi tamo Ognjen mogao da radi i da bi imao bolje uslove za liječenje. Međutim, Ognjen ne želi da ide iz Podgrađa.
Njegova majka Nada je domaćica, a ni otac Mile ne radi. Bio je bravar 25 godina, ali dobio je otkaz nakon privatizacije preduzeća.
– Imamo dječiji dodatak za kćerku od 35 maraka i zbog Ognjenove bolesti dobijamo 85 maraka socijalne pomoći mjesečno. Ništa drugo nemamo. Trebalo bi sada, kada napunim 60 godina života, da dobijam oko 70 maraka boračkog dodatka – priča Mile, koji je čitav prošli rat bio na prvoj borbenoj liniji.
Navodi da je u ratu bio kapetan i da je nakon rata zbog zasluga dobio čin majora.
Priča da sada zarađuje tako što za dnevnicu cijepa drva i kosi travu. Kaže da ni sam ne zna kako uspijeva njegova četvoročlana porodica da živi bez ikakvih primanja. Kada idu kod ljekara moraju naći nekoga i platiti ga da ih vozi, jer je Podgrađe 13 kilometara udaljeno od Prijedora. Sama činjenica da je Mile morao kod mikrokreditne organizacije da podigne kredit kako bi platio dug za struju dovoljno govori o njihovoj situaciji.
Nikada nisu tražili pomoć
Iako nemaju nikakvih novčanih primanja, Lukići nikada nisu tražili pomoć. Ognjen nije pristao da se u školi organizuje humanitarna akcija za njega.
Na nagovor rodbine, ovaj put prihvatili su da uputimo apel dobrim ljudima da pomognu. Broj računa Mile Lukića je 1532775868 kod Addiko banke.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu