I dok jedni smatraju da je u pitanju mehanička radnja, koja nema nikakve veze sa vjerom i povezivanjem sa Bogom, drugi u ovom činu vide izraz poštovanja prema svetinji i vjeri.
Pitanje koje se nameće je da li je to pomodarstvo, nekakav fenomen prihvaćen od većine ili je hrišćanski čin.
– Smatram da je takav čin apsolutno hrišćanski. Onaj ko osjeti potrebu da se na taj način, makar i samo na trenutak približi Bogu, ne čini ništa loše. Krst ima dvije linije. Horizontalna i vertikalna linija predstavljaju ljubav i simbolizuju ljubav prema Bogu – objasnio je sveštenik Saša Đurđević.
S druge strane, sociolog Ratko Božović smatrao je da ovaj čin jedna vrsta neverbalne komunikacije, navike i mehaničke reakcije.
– Mišljenja sam da je to jedna forma navike ili mehanička reakcija. Mladi to ranije nisu radili, a sada ih masovno vidimo kako se krste na javnom mjestu. To su sigurno vidjeli od starijih. Međutim, smatram da kod pojedinaca sve to polazi od unutrašnjeg zbivanja. Mnogi ljubav prema Bogu ispoljavaju na taj način. To je neka vrsta empatije, osjećajnosti, emocije. Dakle, kod nekih je manir, a kod drugih je unutrašnji osjećaj – poručio je sociolog.
Kao i u svemu mišljenja su podijeljena, a nekog zvaničnog obrasca da li si veći hrišćanin ako se krstiš i moliš kada prolaziš pored crkve ili ako to ne radiš, a živiš časno, nema, piše Alo.
Kao što vidimo, stvar je individualna i zavisi od osobe i njenih potreba.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu