Tako su se mnogi stanovnici preorjentisali na oblačenje u „sekend hend“ radnjama, dok svoje domove sve češće opremaju korištenom bijelom tehnikom i namještajem.
Takođe, kudikamo više kupujemo polovne atomobile, a statistika pokazuje da godišnje u BiH bude uvezeno četiri-pet puta više polovnjaka nego novih limuzina.
Kad je riječ o polovnoj odjeći, podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH pokazuju da smo za četiri mjeseca ove godine uvezli 1.348 tona, vrijednih 2,4 miliona KM. Njenim prodavcima ni korona nije mnogo pomrsila konce, s obzirom na to da je lani u BiH uvezeno korištene garderobe i drugih korištenih tekstilnih proizvoda u vrijednosti 6,4 miliona KM, što je tek tri odsto manje nego godinu ranije. U obzir treba uzeti i to da, zbog pandemije, prošle godine prodavnice nisu radile skoro dva mjeseca.
Uvoz
U poređenju sa 2010, uvoz ove robe je prošle godine bio veći za čak 2,3 miliona KM.
U „sekend hend“ šopovima ističu da i u epidemiji imaju posla, te da su njihove mušterije uglavnom ljudi sa skromnim primanjima.
Prodavci polovne bijele tehnike s kojima smo razgovarali kažu da je lani, zbog epidemije korona virusa, potražnja bila nešto manja, ali da, generalno, naši građani sve više kupuju korištene, dobro očuvane mašine za suđe, veš i sušenje, te frižidere i šporete.
Oni svoje proizvode reklamiraju i preko društvenih mreže, dok internet oglasi takođe vrve od njihove ponude.
– Unazad nešto više od pet godina, koliko se bavim ovom poslom, potražnja, odnosno prodaja jeste porasla, ali ne nešto značajno. Međutim, u međuvremenu je otvoreno još ovakvih radnji, što znači da ljudi, generalno gledano, sve više kupuju polovnu bijelu tehniku. To je razumljivo, jer, na primjer, prosječna cijena jednog kvalitetnijeg komada bijele tehnike iznosi oko 300 KM, što je i do tri puta jeftinije nego što košta nov – kaže vlasnik jedne banjalučke radnje.
Minimalac
Ovo je, svakako, velika olakšica za mnoge građane RS i BiH koji nisu u prilici da, bez kredita, kupe više komada novog namještaja ili bijele tehnike.
U prilog tome govori i zvanična statistika, koja pokazuje da, od ukupnog broja zaposlenih, za minimalac radi svaki osmi radnik. Za platu koja nije dovoljna ni za trošak hrane iz potrošačke korpe radi nešto manje od polovine radne snage.
Analiza Saveza sindikata RS pokazuje da je potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u martu koštala 1.960 KM, od čega je trošak prehrane iznosio 741 KM.
Kada se na ovo dodaju gotovo svakodnevna poskupljenja osnovnih životnih namirnica i drugih roba koje građani moraju da kupuje, jasno je koliko su kućni budžeti mnogih prenapregnuti. Zato ne čudi što je sve više onih koji se odlučuju za kupovinu polovnih stvari.
– Prije nepune tri godine sam uselio u kuću, a većinu bijele tehnike i namještaja kupio sam u radnjama polovne robe. Riječ je o kvalitetnim i dobro očuvanim komadima iz Njemačke, kojima sam prezadovoljan. Namještaj mi se čini jako izdržljivim, a bijela tehnika zasad radi kao sat. S druge strane, da sam kupovao nove stvari, koštale bi me više od duplo nego što sam platio polovne, a to, u tom trenutku, zaista nisam mogao sebi da priuštim – kaže Nikola V, konobar iz Banjaluke.
Garancija
Koliko godišnje bude uvezeno polovne bijele tehnike i namještaja nismo uspjeli da saznamo jer se, kaku su rekli u UIO, sva roba razvrstva prema carinskoj tarifi, u kojoj se ne nalaze ovi pojmovi.
U udruženjima potrošača naglašavaju da je novim Zakonom o zaštiti potrošača RS predviđeno izdavanje garancije, ne kraće od godinu dana, na polovne proizvode. Zakon je u fazi usvajanja.
– To je jedan od pokazatelja u kojoj se mjeri kod nas kupuju polovni proizvodi, uglavnom iz inostranstva, koji posjeduju određeni kvalitet, ali do sada na njih nije bilo garancije. Činjenica je da se najviše kupuju polovni automobili i bijela tehnika, a nešto manje zahtjeva za garanciju odnosi se na namještaj i garderobu – kaže za Srpskainfo izvršna direktorka prijedorskog Udruženja građana „Don“, Murisa Marić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu