I dok u razvijenim zemljama mnogi građani ne znaju kakav je politički sistem u njihovoj zemlji, niti ko su im poslanici, ministri i slično, kod nas je situacija sasvim obrnuta. Izjava političara prati se s budnom pažnjom, a svaka izgovorena riječ secira na sto načina, kako kome odgovara. Neki idu čak toliko daleko da tetoviraju na svom tijelu portret s likom svog omiljenog političara, ili pak drže njihovu fotografiju u kući kao ikonu nekog sveca.
Analitičari navode da je iz tog razloga danas teško povući crtu između estrade i političara. Ističu da se veoma često dešava da prostor, koji bi trebalo da zauzimaju glumci, sportisti, pjevači, umjetnici i slično, popunjavaju političari, i to obično budu najgledanije (najčitanije ili najslušanije) emisije.
Da li možemo stvoriti društvo da političari ne budu glavne zvijezde, a crna hronika najčitanija rubrika u medijima pitanje je koje se jako često može čuti u javnosti. Odgovori su različiti, ali u suštini sve se svodi na to da ćemo morati da čekamo još mnogo godina da se trenutno stanje promijeni.
Estrada
Izvršna direktorka Savjeta za štampu Ljiljana Zurovac ističe da živimo u takvom okruženju gdje se ne cijene prave vrijednosti nego površnost, senzacionalizam, afere i slično.
– Stoga nije ni čudo da je politika poprimila oblježje estrade. Međutim, to nije samo slučaj kod nas. U svim zemljama mlade demokratije ili postkomunističkim zemljama političari jesu glavne zvijezde – kaže Zurovčeva.
Ona dodaje da su to ostaci prošlog sistema koji teško izumiru i teško nestaju. Naša sagovornica kaže da je veliki procenat današnjih političara bili političari i u prošlom sistemu, te rade po istom modelu koji je tada važio.
– Imamo mladu generaciju političara ali je njih jako malo. Stariji političari, koji i dalje vode glavnu riječ, još uvijek su oni koji nameću ponašanje iz prošlog sistema – objašnjava Zurovčeva.
Mediji
Dodaje da ćemo teško dočekati vrijeme da mladi preuzmu drugačiji model ponašanja.
Zurovčeva ističe da građani trebaju postati svjesni da su upravo oni ti koji mogu mijenjati stvari u demokratiji, što je prvi korak ka tome da se na ovim prostorima počne razmišljati na drugačiji način.
U tome im, ističe ona, mogu pomoći i mediji koji bi na sebe trebali da preuzmu obrazovnu ulogu, a ne informativnu.
– Mislim da mediji pretjeruju procentom zastupljenosti političara u svojim izvještavanjima, a jako malo se govori o svakodnevnim problemima građana. Problem leži u tome jer mediji jure za pregledima, čitanošću, klikovima, gledanošću, a to se jedino dobija ukoliko u emisiju pozovemo političare – ističe Zurovčeva.
Prema njenim riječima, građani danas, nažalost, više pažnje posvećuju tome šta je rekao neki političar, nego koliko je ljudi umrlo od gripe. Iz tog razloga, i mediji u trci za čitaocima/slušaocima/gledaocima više pažnje posvećuju onome što zanima građane.
– Može se reći da živimo u političkom rijalitiju koji nema vremenskog ograničenja. Prosto, došli smo u začaran krug i ne znam kako iz njega izaći – ocjenjuje Zurovčeva.
Živi bogovi
Aleksandar Žolja iz Helsinškog parlamenta kaže da je sasvim jasno da je u BiH uništeno kritičko razmišljanje, obrazovanje, kultura, finansije, i onda, u nedostatku svega, okrećemo se politici i od nje pravimo rijaliti.
– Politika je naša jedina estrada s obzirom na to da je sve drugo uništeno. Nije ni čudo što građani gledaju u političare kao u bogove, prate ih, dive im se i priželjkuju da su na njihovom mjestu – smatra Žolja.
I on se slaže sa ocjenom da bi mediji trebali preuzeti ulogu obrazovanja građana, a ne da se svode na puke izvjestioce dnevno-političkih zbivanja.
Prema Žoljinim riječima, to se posebno odnosi na javne servise, koji bi trebali da edukuju javnost i pokažu da se ne vrti sve oko politike, već da ima i drugih bitnijih pitanja za svakodnevni život građana.
– Naši građani, nažalost, nemaju razvijenu kritičku svijest, niti mogu razdvojiti tačne informacije od netačnih. Neki mediji pokušavaju da publikuju pozitivne priče, ali se žale kako to niko ne gleda, niti čita. Ljudi su željni skandala i crne hronike, svađa, afera i teško je to promijeniti preko noći. Trebaće nam dosta vremena da promijenimo svijest građana – smatra Žolja.
On ističe da za liberalno društvo treba društvo obrazovanih ljudi, koji su kod nas na marginama. Žolja smatra da još nismo spremni za liberalno-kapitalistički svijet u koji smo ušli, a u kojem je sve u ponudi.
– Pa ti izabereš šta hoćeš da gledaš i dobiješ zadrugu, parove i slično. Mi smo ipak na neki način nezreli za te stvari i to nam se obija o glavu. Mediji trebaju igrati na kartu da edukuju javnost, pa čak i na uštrb publiciteta – kaže Žolja.
Nezrelost
Sociolog Ljubiša Rokić smatra da naše društvo još nije zrelo da dostigne nivo svijesti kao što ga imaju građani u razvijenim zemljama gdje su političari obični skromni ljudi, koji na posao idu pješke, biciklom ili javnim prevozom.
– Imamo primjer iz jedne skandinavske zemlje gdje je premijer sjedio na stepenicama jer je zakasnio na pozorišnu predstavu i sve je već bilo puno. Kad će se to kod nas desiti? Političari na Zapadu svojim ponašanjem nastoje da budu obični građani, koji se ničim ne ističu, pa se samim tim oko njih ne stvara nikakav kult, kao što je to slučaj ovdje – kaže Rokić.
Dodaje da tome doprinose i mediji koji daju prevelik prostor političarima, umjesto temama od opšteg interesa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu