Ovo je mišljenje profesora sa oba univerziteta u Republici Srpskoj koje je Srpskainfo kontaktirala za mišljenje o tome ko ima stvarnu moć i uticaj.
Pitali smo ih za mišljenje kako kotira akademska zajednica u tom smislu.
Pasivna uloga akademske zajednice
Dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci Srđan Dušanić ocjenjuje da je transparentna moć prevashodno koncentrisana u političkim centrima koji svoj uticaj artikulišu i preko medija koje kontrolišu.
– Šta god stanovništvo mislilo o radu političkih predstavnika, činjenica je da su političari važan model za stavove i ponašanje tog istog stanovništva. Oni kreiraju smjer javnog mnjenja u praktično svim sferama, od politike do sporta i kulture. Narod na ovim prostorima je navikao i želi da mu razne vođe pokazuju šta, kako, kuda i gdje, što politički lideri i koriste. Sigurno da ne treba zanemariti ni zakulisni uticaj krupnog kapitala i kompanija koje mogu imati uticaj na političke predstavnike – obrazlaže Dušanić.
Srđan DušanićAkademska zajednica, po njegovom mišljenju, nema potrebnu poziciju i moć u društvu iz jednostavnog razloga jer je sama zauzela pasivnu ulogu. Ona bi, kako kaže, trebalo da kroz istraživanja i javno iznošenje svojih stavova pruži kritičko sagledavanje aktuelnih pitanja i pruži smjernice za donošenje najboljih odluka.
– Međutim, ona nema ulogu koju bi trebalo da ima u predlaganju i donošenju različitih društvenih mjera i regulativa, niti u davanju povratnih informacija na njih. To je posljedica generalne tradicije nemiješanja u društvene procese, ušuškanijeg socijalnog statusa, te percipiranog društvenog pritiska i straha. Postoji i nemali broj “rent a analitičara” koji su sami i svjesno svoj „naučni potencijal“ stavili u funkciju različitih političkih interesa i propagande – naglašava dekan Dušanić.
Da bi u budućnosti došlo do većeg uticaja akademske zajednice potrebno je da, smatra on, pored ličnog angažmana budu ispunjeni i određeni društveni uslovi.
– Neophodno je da akademske institucije budu istinski autonomne (uključujući i finansijski aspekt), da imaju striktnije akademske standarde i procedure, te kontrolne mehanizme koji će rezultirati odabirom najkvalitetnijih kadrova. Tada se možemo nadati akademcima koji će u praksi ovaplotiti definiciju intelektualca kao osobe koja prije svega misli svojom glavom i preispituje – napominje Dušanić.
Autoriteti
Profesor na Ekonomskom fakultetu Istočno Sarajevo Nikola Gluhović smatra da na našem prostoru uticaj imaju političari i oni koji su vezani bilo kako za politiku, naravno vladajuću.
– Tu je biznis i dobrim dijelom vjerski poglavari. Sve ostalo je na marginama društva, uključujući i institucije, koje su krhke – ocjenjuje Gluhović.
Na marginama društva, kako kaže, sve je ostalo, uključujući i akademsku zajednicu.
– Oni članovi akademske zajednice koji su na neki način uz politiku imaju određen značaj u užim krugovima, ne toliko za javnost i široke narodne mase – objašnjava Gluhović.
Njegovo mišljenje je i da među novinarima ima nekolicina uticajnih, ali zbog isprepletenosti sa vlašću.
– Mi smo društvo koje nema i ne trpi autoritet. Došli smo u tu situaciju da je sve dozvoljeno i da svako sve može. Nemamo nikakav korektiv, ni akademsku zajednicu, samo jednu tanku isprepletenu crvenu nit koja je uvek uvezana sa vlašću – dodaje Gluhović.
U razvijenim demokratskim društvima su, prije svega, kako ističe, razvijene institucije.
– One su te koje imaju snagu i čine razvijenost društva. Imaju tradiciju i kontinuitet društva. Krasi ih odgovornost. To karakteriše stabilnost institucija. Na ovim našim prostorima institucija je krhka kategorija, nedovoljno su razvijene, a ne postoji ni svijest javnosti o značaju institucija – obrazlaže profesor Gluhović.
Kapital
Poznati profesor filozofije iz Banjaluke Miodrag Živanović, koji je penzionisan, kaže da je poznato ko ima najveću moć u Republici Srpskoj.
– To je Milorad Dodik i njegove institucije vlasti. To je sve i materijalizovano kroz ogroman kapital koji su on i njegova porodica stekli i taj kapital se svakodnevno uvećava – ocjenjuje Živanović.
Smatra da akademska zajednica nikada nije ni imala uticaj, a ističe da je bolje pitanje zašto je ova zajednica sterilna.
– Problem je zapravo što je Univerzitet u Banjaluci, i svi drugi univerziteti u cijeloj u BiH, pod kontrolom politike ili političara. Rektori univerziteta su samo na papiru, a stvarni rektori su političari, koji imaju najveću moć. Tako je i u srednjem i u osnovnom obrazovanju. Dakle, uticaj je izmješten iz institucija sistema. U institucijama niko ništa ne odlučuje. E, to je ključni problem svega – zaključuje Živanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu